Aktualni premijer Ivica Račan, a i — kako ga mnogi već proglašavaju — budući premijer Ivo Sanader mogli bi, s obzirom na recentni im i zajednički stav i podršku ratnoj opciji protiv Iraka — svoju buduću izbornu bazu potražiti u — Rumunjskoj. Ta je egzotična transilvanijska država, naime, jedina europska država čiji puk podržava ratni pohod na Irak. Europska je javnost, upitana oko ratnog pohoda protiv Saddamove države, izuzetno jedinstvena u odbacivanju nastupajućeg rata, razlikuje se jedino po tomu da li se ratnom pohodu protivi šezdesetak, sedamdesetak ili devedeset posto nacije. U Hrvatskoj koja bi, ponovimo, trebala biti izborna baza i Ivici i Ivi, 70 do 75 posto nacije (ovisno o anketaru) protivi se sudjelovanju naše zemlje u ratnim naporima anglosaksonskih lidera Busha i Blaira.

Država koja je tek prije sedam godina izašla iz krvavoga višegodišnjeg rata, koji ju je u mnogočemu unazadio za čitavo desetljeće, zacijelo bi imala pravo reći svakom novom ratu — ne. Pogotovu ovakvom ratu, budući da bi stvarno bilo teško pronaći učenu glavu koja bi našoj javnosti probala i usudila se objasniti kako se hrvatska sloboda, razvitak i standard brane — na prilazima Bagdadu?

U zemlji čuda, Hrvatskoj, naprotiv, na djelu jest pozicijsko-oporbeni "medeni mjesec" najutjecajnije pozicijske i najutjecajnije opozicijske političke elite oko vanjskopolitičke orijentacije Hrvatske. I Ivičin SDP i Ivin HDZ slažu se kako Hrvatska ne smije i ne može izbjeći svoje ratničke obveze glede pripitomljavanja svijetu mrskog Saddama, bez obzira što već i UN-ove agencije upozoravaju kako će rat uništiti milijune Iračana, a i bez obzira na upozorenja mnogih analitičara kako će "rat civilizacija" za idućih par desetljeća uvelike promijeniti geopolitičku sliku svijeta.

Dijametralno suprotno ponašanje Vlade i stav javnosti stvara konflikt između poitičkih elita i populusa širom Europe i svijeta, a na djelu je i podjela Europe na "staru" i "novu". Hrvatsku, Sloveniju, Češku, Mađarsku, Poljsku i ostale tranzicijske zemlje "stara" Europa već počinje optuživati za svojevrsnu izdaju eurointegracijskog projekta koji, nakon istovrsne "izdaje" eurozajedništva od Italije, Španjolske i Velike Britanije — biva svođen na razinu bajke.

Spor i rat oko Iraka i prije rata proizveo je već porazne posljedice za Europu. Ivica i Ivo, međutim, računajući na presudnu podršku američkog imperija u izbornoj godini, svjesno okreću leđa dominantnom raspoloženju birača. Zašto se ne upitaju — bi li i njihov uzor Bush krenuo u rat da je 70 posto Amerikanaca protiv tog rata? Iza Busha, ako je vjerovati državi već podređenih američkih najjačih medija, stoji 66 posto američke nacije. Tko stoji iza naših "premijera"?