Da je SDP brod koji opasno tone, govori i najava jednoga od najutjecajnijih ljudi te stranke da će pokupiti krpice i krenuti svojim putem. Zdravko Tomac, SDP-ov potpredsjednik Sabora, više ne krije da se sprema na odlazak. Objavljujući da »više nema nikakvih obaveza prema SDP-u«, nekoliko je puta dobro zavrnuo nož u Račanovim leđima.

Navodeći razloge vjerojatnog rastanka, Tomac je svoje dosadašnje stranačko gnijezdo toliko izgadio, da bi mu i Pašalić morao ići na instrukcije. Kaže da se u stranci posve suzio prostor za promjene i unutarnju demokratizaciju, da se već tri godine oko nekih važnih pitanja – Haag, Domovinski rat – sukobljava sa svojim stranačkim drugarima, da se uzaludno protivio generalnom sumnjičenju branitelja, govori o indicijama da se i »danas u privatizaciji događaju ružne stvari«, tvrdi da je SDP odstupio i od dogovora da ne vraća »stare kadrove«, što je po prilici ravno optužbama o come backu komunističkih strašila.

Zbilja, bljak stranka. Mali je problem samo u tome što je upravo Tomac svojim stavovima pomogao rušenju SDP-ova rejtinga i svojim desnim skretanjima zbunjivao njegov birački korpus. Također je tragikomično kad isti govori o »vraćanju starih kadrova«, iako su baš on i Račan najveći metuzalemi u politici, ljudi za sva vremena.

Još je gore analiziraju li se stvarni razlozi za Tomčev obračun sa SDP-om. Iako on tvrdi da to nema izravne veze, razlaz se vremenski poklopio sa smjenjivanjem njegove sestre s mjesta pomoćnice ministra branitelja. Tomac je dobro shvatio da je preko sestre i njemu upućena određena poruka. Račanov višegodišnji intimus također osjeća da u skorim izborima za njega vjerojatno neće biti mjesta na izbornim listama SDP-a ili barem ne takvih koje bi ga zadovoljile. Zato će se on, s garniturom također isluženih političara, ponuditi javnosti preko Hrvatskog foruma za slogu. Buket je to ljudi koji su svoju priliku već imali. Javnost traži nova imena, ali neki nikad ne odustaju. Za svoje su ideje i scenarije pokušali animirati i predsjednika Mesića, prema kojem su dosad bili vrlo kritični. Tomac sada pokušava u javnosti nešto zaraditi, distancirajući se i nabacujući se blatom na svoju dosadašnju stranku.

Skicu za svoj moralni profil potpredsjednik Sabora okončava jedva prikrivenom prijetnjom svome dosadašnjem društvu da bi do promjene vlasti moglo doći i bez izbora. Tomac kaže da je i bez izlaska na birališta – za što, po njemu, zbog prijetećeg rata u Iraku, sada nije vrijeme – moguće konstituirati novu, drugačiju parlamentarnu većinu, srušiti sadašnju Vladu i otvoriti mogućnost da predsjednik Mesić mandat povjeri onome tko bi mogao osigurati većinsku podršku Sabora.

Čovjek bi rado, ako se može, izbjegao izbore, vjerojatno i zato jer nije siguran da će se u nekom novom miješanju karata uspjeti dočepati saborskih klupa a kamo li potpredsjedničkog kabineta. Iz njegovih je riječi jasno da ne bi bježao od sudjelovanja u stvaranju neke »nove saborske većine«. Recimo, da se mandat povjeri Sanaderu, Tomac bi po svoj prilici pod taj inžinjering podmetnuo leđa. Vjerojatno bi se bio spreman i žrtvovati, tako da i dalje ostane na dosadašnjoj funkciji. Tko još od SDP-ovih perjanica kani sudjelovati u izvanizbornom vraćanju HDZ-a na vlast? U ime hrvatske sloge i pomirbe. A za korist vlastite političke kože.