Hrvatska je u problemima – tako je Piculin zamjenik, Ivan Šimonović, odgovorio na pitanje gdje je Hrvatska vizavi iračke krize. I to je najtočniji odgovor koji se od hrvatskih političara dosad mogao čuti.

Hrvatska je u problemima jer se našla između čekića i nakovnja. Između Amerike i Europske unije. Zapadni se svijet pocijepao na odnosu prema rješenju iračke krize. Hrvatska je životno zainteresirana za dobre odnose i prihvaćenost i u Washingtonu i u Bruxellesu, a dvije je strane tjeraju u klinč. Amerika inzistira na podršci svojim ratnim planovima i ne prihvaća izmotavanje ni polovična izjašnjenja. Europska unija s razlogom očekuje da se oni koji joj kucaju na vrata – a Hrvatska se još ovoga tjedna sprema podnijeti aplikaciju – porihtaju u skladu s njenom politikom.

Situacija je komplicirana, a Hrvatska je sama sebi uspijeva i dodatno otežati. Brzopleto je potpisala ratnohuškačku izjavu zemalja Vilnius skupine i dobila pohvalu Amerike, špotanciju EU-a. Sada kad pokušava izvesti rikverc, Ameri se ljute, Europa još ne zaboravlja. Na Hrvatsku se također odnosi poruka koju je francuski predsjednik Chirac adresirao europskim zemljama, koje su podržale američku vojnu intervenciju prema Iraku. Njihove je izjave, uključujući i izjavu Vilnius skupine, nazvao »infantilnim« i »opasnim« te im je bez pardona poručio da su trebale šutjeti.

Prilično nesuvislo tumačenje. Jer kakve veze ima katastrofa američkog space-shuttlea s iračkom krizom? Zašto se davala podrška ratnom rješenju i prije nego je Powell iznio američke argumente za rat? Što je još u svome mandatu ministar potpisao jer »nije bilo vremena za vijećanje«? Za razliku od Picule, koji se olako odnosi prema vlastitom potpisu, u Americi i Europi smatraju da se pridruživanjem izjavi Vilniuske skupine Hrvatska ipak na neki način obavezala. Moguće je također postaviti pitanje: kako da inozemni partneri vjeruju hrvatskom ino-ministru, koji je spreman reći da njegov potpis ništa ne znači i ne predstavlja nikakvu obavezu?

Slično se jučer oko iračke krize na sjednicama saborskih odbora zapetljavao i premijer Račan. Odluka je njegove Vlade da odluke – nema. Sasvim tipično! Novinarima je poručio da ne traže svrstavanje Hrvatske u podjeli između Amerike i Europe, izražavajući nadu da njihov razdor nije definitivan. A ako ipak bude, rekao je, onda će Hrvatska donijeti odluku gdje će. Ali kakva će ta, po njemu, delikatna odluka biti, premijer nije dao naslutiti. Vjerojatno i sam još važe i procjenjuje: kojemu se prikloniti carstvu. Pritom zaboravlja da Hrvatska ne odlučuje iza koga se svrstati. Nije pitanje: Amerika ili EU, nego je pitanje Irak. Hrvatska mora definirati svoj stav prema rješenju iračke krize i s tim povezano svoje viđenje međunarodnog poretka i prava. Jedan se od čelnih ljudi vlasti založio za ciničnu soluciju: ako je interesna matematika presložena, rekao je, onda je najbolje biti principijelan. Valjda: ako ne ide drugačije, onda može i pošteno!