Novi list: 20. 02. 2003.
Sporovozan potpis za Europu
Piše: Jelena Lovrić
Čast nam je podnijeti zahtjev za članstvo Hrvatske u Europskoj uniji – tu će jednu jedinu rečenicu danas svečano potpisati predsjednik Republike i predsjednik Vlade, a sutra će je u Ateni premijer uručiti visokim predstavnicima EU-a. U poruci, na popratnom CD-u, i Mesić i Račan ističu da Hrvatskoj nema budućnosti izvan ujedinjene Europe, ali i to da ni ujedinjena Europa ne može bez Hrvatske.
Hrvatska se, dakle, konačno odlučila da i službeno zatraži članstvo u Europskoj uniji. Taj se potez od aktualne vlasti očekivao znatno ranije. U Europi su prema hrvatskoj aplikaciji dosta otvoreni. Zašto da ne, rekao je jedan od najvažnijih EU-čelnika. Ali s podnošenjem zahtjeva ništa još nije
gotovo. Prijava sama po sebi ništa ne znači, prijaviti se može i Peru, kaže jedan od najvažnijih hrvatskih diplomata. Pitanje je koliko će Hrvatska čekati na odgovor. Po svoj prilici, prve se reakcije mogu očekivati tek nakon izbora. Povratak HDZ-a na vlast vjerojatno bi produžio vrijeme pacanja. U Europi, naime, smatraju da ta stranka još nije prošla svoj purgatorij.Aktualna je vlast prema Europi također plasirala dvosmislene signale. Nije bila na visini očekivanja koja su se u međunarodnoj zajednici vezala uz njen mandat. Tako je u jeku priprema za predaju EU-aplikacije potpisala proratnu izjavu zemalja Vilnius skupine, kojom se daje podrška američkim planovima, a kontrira Bruxellesu. Tek je u utorak navečer Hrvatska podržala stavove Europske unije
o iračkoj krizi. Ali potpis s Vilnius izjave nije povukla. To je samo najnoviji primjer političkog lutanja i glavinjanja Račanove vlasti.S kojim argumentima Zagreb traži pristup Europi? Hrvatska se uvijek osjećala dijelom zapadnog svijeta, Europu drži za svoj prirodni milje. Mesić kaže da Hrvatska može biti »motor demokratskog razvoja na jugoistoku Europe« te »ključni faktor stabilizacije i mira u regiji«. Ali te će zadatke lakše ostvariti uvezana u europske integracije. To je, po prilici, logika po k
ojoj se ravnaju i u Bruxellesu, kada povlađuju hrvatskim željama.Ali to ne znači da će Hrvatska dobiti popust u ispunjenju drugih uvjeta za pristup Europskoj uniji. Čini se da će košaru političkih kondicija ispuniti teže od onih ekonomskih. Za političke su promjene protekle tri godine uglavnom izgubljene. Haag je još uvijek teško pitanje, zakon o manjinama tek je nedavno izglasan, povratak izbjeglica otvoren je proces, povrat njihove imovine praktično se opstruira, zakonski su uvjeti za prerastanje državne u javnu televiziju postavljeni, ali pluralizam elektronskih medija vrlo je skroman, reforma pravosuđa još je mrtvo slovo na papiru...
Ali Hrvatskoj je možda najvažnije da promijeni nešto u svojoj glavi. Još su Franju Tuđmana neki njegovi proeuropski ambasadori upozoravali da se Hrvatska – želi li u svijet – mora osloboditi svoga pretjeranog nacionalizma. Njihovi nasljednici danas poručuju: nema pridruživanja bez stabiliziranja, odnosa sa susjedima te odnosa između većine i manjina u samoj Hrvatsk
oj. Aktualna je vlast taj kompleks tema predugo ignorirala. Njena ukupna neuspješnost otvorila je retrogradne procese. Hrvatska je danas konzervativnija, nazadnija, zatvorenija, nemodernija nego prije tri godine.Okupljanje oko EU-perspektive moglo bi zemlju potegnuti iz gliba. Račan u svojoj poruci kaže da kandidatura zahtijeva »hrabrost i strast«. Sve ono u čemu njegova vlast kronično oskudijeva.