Galama nastala zbog primjedbi Jacquesa Chiraca na račun snažne podrške kandidatskih zemalja politici Bushove administracije prema Iraku, ne jenjava. Od ponedjeljka kasno navečer kandidatske su se zemlje našle između dvije vatre. Prvo su im Amerikanci, s obzirom na to da nekoliko kandidata za EU čeka i u redu za ratifikaciju ulaznice u NATO, bez velikog uvijanja poručili da bi bilo preporučljivo, s obzirom na to da njihova ulaznica u Savez još nije riješena, podržati američke poglede na iračku krizu. Kandidati su to pokorno učinili, računajući da je potpis na dokument s principima u koje se kune i EU manja šteta negoli javnosti sutradan objašnjavati da su Amerikanci opet otkrili probleme s, recimo, demokratskim nadzorom nad vojnim snagama i da se dugo obećavani ulazak u NATO odgađa.

Male države brzo i često bolno spoznaju lekciju da nema te stvari kao što je besplatan ručak. I da je u politici jedino nepromjenjivo načelo da se zemlje dijele na jednake i jednakije. Nakon što su požurile s potpisima i nakon što su potpisi upotrijebljeni za priče da su, eto, sve srednjoeuropske zemlje za ratnu opciju, države iz čekaonice EU-a otkrile su kako u originalu izgleda francuski gnjev.

Stanje nastalo Chiracovim dociranjem na račun »djetinjastog i stoga opasnog ponašanja« najbolje je rastumačio šef rumunjske diplomacije, rekavši: »Kada se posvađam sa ženom, galamim na djecu«. Nakon Chiracove verbalne ofenzive koja je šokirala svijet, u obranu kandidata skočio je britanski premijer. Blairu nestaje tlo pod nogama zbog, kako se tvrdi, dosljedne potpore Amerikancima koja je u suprotnosti s činjenicom da je čak i policija službeno priznala milijun demonstranata za mir na londonskim ulicama. Sada se Blair bacio u obranu čekaonice pokušavajući srediti račune s kontinentalnom stranom La Manchea, iako su obje strane obale bile dovoljno pametne da na izvanrednom summitu EU-a odustanu od ekstremih zahtjeva i svađe, priznajući da mir ima šansu, UN ulogu, inspektori nedovršena posla, a rat je krajnja opcija.

Nove je petarde u buku nakon Chiracova istupa potpalila francuska ministrica obrane na radnom skupu u Poljskoj. »Obično se isplati šutjeti kad netko zaista nije siguran u ono što se događa«, ispalila je rafal Michele Alliot-Marie. Domaćinima je trebalo nešto vremena da dođu k sebi te je reakcija njezina poljskog kolege Jerzyja Szmajdzinskog bila diplomatskija: »EU i NATO svjedočili su podjelama i prvi zaključak iz ovoga jest ne dodavaj ulje na vatru i kontroliraj riječi«. Poljaci su također održali Chiracu kontra-lekciju i na bruxelleskim adresama. »Francuska ima pravo na svoje mišljenje, ali i mi na svoje. Istinski vjerujemo u partnerstvo, ali vjerujući u partnerstvo to isto očekujemo od druge strane, jer ova vrsta retorike ne vodi nikamo«, poručili su Poljaci.

Problem u ovom najnovijem ratu riječima i eventualnim novim podjelama je u tome da Chirac nikad nije bio čak ni mlak zagovornik proširenja EU-a, a na čekaonicu je uvijek gledao svisoka. Analize njegova bruxelleskog istupa i razloga zašto je izabrao upravo kraj uspješnog skupa upućuju na činjenicu da je Chirac možda izgovorio ono što drugi misle. On je, naime, u dobroj francuskoj tradiciji bio glasan tamo gdje se ostali Unijini političari boje šaptati. I rješavao je stvar s Amerikancima putem posrednika.

Poljski šef diplomacije novinarima je ipak izjavio da njegova zemlja Francusku još smatra zagovornicom proširenja EU-a, iako Chiracova »emocionalna retorika ne ide u korist zajedničkih europskih interesa«.

Chirac je u govoru smatrao potrebnim upozoriti kandidate, posebno Rumunjsku i Bugarsku, da su trebali promisliti prije stajanja uz bok Amerikancima. Bugarska je uz Britaniju jedina europska zemlja u Vijeću sigurnosti voljna bez ikakve rezerve dići ruku za svaki prijedlog Washingtona.

S francuskom javnošću, vrlo neraspoloženom za proširenje, referendum nema izgleda za uspjeh - pogotovo što se Francuzima državni vrh nikad nije potrudio objasniti da će EU novo tržište i njegove goleme potencijale, a potom i veliko širenje zone mira, sigurnosti i stabilnosti na Istok platiti s mizernih deset eura po glavi poreznog obveznika. Prijetnja proširenju iz Pariza dovoljno je ozbiljna da se doživi kao istinska opasnost za gotovo završen proces. »Iznenađena sam da se sada u EU, iako u nekim prijestolnicama, stvara veza između ulaska u EU i iračke krize. Pregovori o ulasku u Uniju odvijaju se prema striktnim, unaprijed objavljenim pravilima«, smatra bugarska ministrica europskih integracija Maglena Kuneva.