ZAGREB, 19. veljače - Odbjegli umirovljeni general Ante Gotovina trebao bi se predati. U interesu je to hrvatske države u čije se temelje zaklinje, u interesu je to državne inicijative da se što prije uključi u integracijske procese i svog i ostalih kontinenata. Jer, u skladu s procjenama, nakon što je proces protiv umirovljenoga generala Janka Bobetka liječničkim nalazima zaustavljen na neizvjesno vrijeme, pojačan je politički pritisak na Hrvatsku zbog neizručenja Ante Gotovine.

Najnoviji službeni kontakti hrvatskih i haaških dužnosnika prošlog su tjedna bili u vrlo preciznim okolnostima. Naime, Carla del Ponte je bila u tim kontaktima vrlo benevolentna u odnosu na hrvatski »dug Gotovina«. Već idećeg dana, za vrijeme brifinga s diplomatskim predstavnicima u Nizozemskoj, ona je Hrvatsku »oderala« najjačim mogućim argumentima. Povod? Bila je to u hrvatskim novinama objavljena obavijest da je Bobetku dan prije predana nekakava počasna medalja - i to u bolnici. Slika, koja je kao ilustracija toj vijesti objavljena, više je od sadržaja informacije iziritirala Carlu del Ponte. Može li za sudovanje nesposoban Bobetko biti »sposoban« za javni nastup u povodu dodjele tog odličja lokalne sredine?

Valja shvatiti i profesionalni položaj haaške tužiteljice. Ona je, pravno govoreći, zbog nalaza liječnika, izgubila spor u slučaju Bobetko. Kao i svaki drugi vrhunski profeionalac, pa i birokrat međunarodne zajednice, ona mora objasniti »poslodavcu« okolnosti u kojima Bobetko za njen ured jest i još će neko vrijeme biti »neriješen predmet«. Kad se tome doda i predmet odbjegloga Ante Gotovine, tužiteljstvo u Haagu lako može doći pod udar pitanja: a što vi zapravo radite? Odatle i činjenica, koju Vjesnikovi haaški diplomatski izvori objašnjavaju naglašenom nervozom Carle del Ponte. Ona mora na UN-mjestima objasniti prazninu u rješavanju tih dvaju spisa. Jedan je (Bobetka) izgubila zbog starosti i bolesti optuženika, a drugi ne dobiva, jer je optuženi Gotovina nedostupan i njezinim i hrvatskim tijelima.

Pogreška s dodjelom lokalnog odličja i objavom vijesti o toj dodjeli Bobetku, pred diplomatskim zborom u Nizozemskoj je pokazala što znači kad haaška tužiteljica u svom uredu ima jedan »neriješen« predmet i da se slične gluposti ne bi smjele ponoviti. Jer, sve u vezi zastoja posrtupka protiv Bobetka u fazi je mirovanja, ali ne i stopiranja. Znači, da bi Bobetko, a to zapravo i jest, trebao ostati oboljelim optuženikom, koji u sve slabijim zdravstvenim okolnostima boravi u KB Dubrava.

Istodobno, spomenuti diplomatski izvori tvrde Vjesniku da bi eventualna predaja i izručenje Gotovine Haagu bio za Hrvatsku znatan skok u relacijama hrvatskog samostalnog ulaska u EU. Zapravo, politička opcija koja podržava Gotovinu u izbjegličkoj izolaciji u izravnoj je suprotnosti s hrvatskim državnim interesima. Država koja ne može doći do jednog od svojih građana, upornošću njegova bijega će trpjeti i idućih mjeseci sve tvrđi odnos međunarodne zajednice. Kad se tome dodaju i ovdašnje diplomatske i političke pogreške, jasno je da će optužba na račun hrvatskog političkog establišmenta biti za prikrivanje Gotovine sve uvjerljivija.

Obrambeni stožer Ante Gotovine, odvjetnički i politički, bez obzira na cijenu koju država mora plaćati, ustraje na njegovoj izolaciji. Carla del Ponte, koja je izravno optužila Hrvatsku da skriva Gotovinu, »koji šeće domovinom«, na izravno je pitanje ovih dana izbjegla odgovor. Time je nehotice osnažila tvrdnju da »Gotovinu u Hrvatskoj viđaju samo stranci«. Očito da tužiteljica nema drugi izbor, već tražiti od Hrvatske da joj izruči optuženoga Gotovinu, jer se slučaj Bobetko u njezinoj statistici broji kao neostvaren tužiteljski cilj.

Naravno, slučaj Gotovina prerasta okvire osobnog pokušaja optuženoga da bijegom i skrivanjem izbjegne procesuiranje u Haagu. No, njegovo domoljublje je na velikom ispitu, jer će zbog njega Hrvatska trpjeti i dalje posljedice na čiji izostanak ne može utjecati. Čak i zbog banalne činjenice da je glasnogovornik skupine Gotovininih odvjetnika Luka Mišetić, zapravo, svo vrijeme u SAD-u, odakle šalje - s dan, dva i tri zakašnjenja - svoje opaske na račun objavljenih informacija o njegovu branjeniku.

Hrvatski pravosudni i administrativni napori da se slučaj Gotovina ipak riješi u skladu s preuzetim državnim obvezama ostaju uzaludnim dok njegovom izbjegličkom sudbinom upravljaju politički, a ne pravni savjetnici. U tim okolnostima, za Gotovinu i krug ljudi oko njega, Hrvatska je tek država dužna sa svim svojim sudbinama snositi posljedice jedne tvrde političke opcije koja od odbjegloga Gotovine čini pojedinačnu žrtvu, bez obzira na žrtvovanje svih ostalih u posljedicama nervoze samo jedne, makar i haaške tužiteljice.