Tako je predsjednik Mesić, kao veliku stvar, pohvalio postizanje konsenzusa o europskom usmjerenju Hrvatske. Račan je dometnuo da u »Hrvatskoj postoji ozbiljan i povijesno potreban stupanj jedinstva u strateškoj ambiciji da se nađemo u EU« te je zaključio kako je važno da se ista jedinstvena odlučnost pokaže i u onome što će se morati učiniti nakon službene predaje zahtjeva. Tomčić se pridružio hvaleći Sabor da je svojom rezolucijom o pristupu Hrvatske EU »učinio presudan korak za stvaranje potrebnog nacionalnog konsenzusa između različitih političkih opcija«.

Stvarno, hrvatska javnost masivnom većinom podupire europsko usmjerenje i to nije ništa novo, to je konstanta. U Hrvatskoj danas gotovo nema stranke koja bi imala nešto protiv. Hrvatski se sabor prije dva mjeseca gotovo jednoglasno posebnom rezolucijom izjasnio za ubrzani sprint prema Europskoj uniji. Prije godinu i pol, kada je Hrvatska u tom pogledu učinila prvi korak, potpisujući Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, HDZ je de facto bio protiv. Sada je za. Svojim izjašnjavanjem za euro-integracije, kao i podrškom zakonu o manjinama, međunarodnu zajednicu pokušava uvjeriti da se njihova povratka na vlast ne treba bojati. Europski su diplomati te poruke prihvatili, pa već govore o »istinskoj želji čelništva HDZ-a da postanu normalna demokratska stranka«.

Ali postoji li u Hrvatskoj zaista jedinstvo oko pitanja Europe? Sigurno je da Hrvatska sebe percipira kao dio Europe i što hitnije želi povratak u europsku obitelj; to uglavnom smatra svojim prirodnim pravom. Ali veliko je pitanje postoji li takva opća suglasnost oko uvjeta koje Bruxelles postavlja. Postoji li spremnost da se po njima postupi? Bojimo se da o tome nema suglasnost ni unutar vladajuće koalicije, a kamo li nešto šire. Bojimo se da u tom pogledu Račan nije postigao konsenzus ni sam sa sobom.

Naime, kao prvi uvjet pripuštanja Hrvatske Europskoj uniji konstantno se navodi ispunjenje haških zahtjeva. Slučaj Bobetko bolešću je optuženog generala, po svoj prilici, apsolviran, ali odbjegli Gotovina veliki je balvan na hrvatskom putu u Europu. Dok se on ne makne, Hrvatska sigurno ne može dalje. Stvar će se dodatno komplicirati ako, odnosno kad u Hrvatsku stignu novi haški zahtjevi i optužnice. U vremenu do izbora teško je vjerovati da bi ova vlast bilo koga izručila Haškom sudu. Ako se to nije usudila dosad, još manje će to napraviti uoči izbornog biti ili ne biti. Slično je i s drugim rezovima koje je nužno napraviti.

Veliki dio hrvatskih političkih snaga, a vrijedi to i za dobar dio javnosti, htio bi u Europu pod svojim kondicijama. A to neće ići! Kao što ni dosad nije uspijevalo. Hrvatski konsenzus za Europu više je manifestnog karaktera, manje je izraz stvarne spremnosti da se Hrvatska prilagodi europskim standardima. A iz Bruxellesa već stižu poruke da bi prije razmatranja hrvatske kandidature EU htjela vidjeti napredak u tri glavna politička pitanja: suradnji s Haagom, povratku izbjeglica, reformi pravosuđa.