LONDON, 20. veljače (Od Vjesnikove dopisnice) - Planovi američke administracije da do sredine ožujka krene u rat protiv Iraka počeli su zapinjati na dva plana. Kao prvo, kasne planovi s otvaranjem sjeverne fronte u Iraku, zbog odbijanja Turska da ustupiti svoje baze za napad dok za uzvrat ne dobije izdašnu američku pomoć. Problem broj dva su nove diplomatske prepreke u UN-u, s kojima se suočavaju Britanija i Amerika. Dvije zemlje odlučile su stoga odgoditi podnošenje nacrta nove rezolucije o Iraku koji su planirale predočiti Vijeću sigurnosti ovoga tjedna.

Tony Blair i George Bush vodili su dugački telefonski razgovor u pokušaju da utanače sadržaj nove rezolucije, priopćila je Bijela kuća. No, nije rečeno jesu li se britanski premijer i američki predsjednik uspjeli nagoditi oko teksta tog dokumenta, kojim dvije zemlje pokušavaju vratiti diplomatsku inicijativu oko Iraka. Nije poznat ni točan sadržaj nove rezolucije. Jedna od ideja o kojoj se raspravlja glasi da se Iraku postavi popis zahtjeva koje mora izvršiti po točkama, do strogo utvrđenog roka. Washington navodno želi rezoluciju koja bi bila još oštrija od toga.

Amerikanci i Britanci nadali su se da će nakon nedavnog izvješća UN-ovog inspektora Hansa Blixa o Iraku, kroz Vijeće sigurnosti lako i brzo progurati novu rezoluciju, koja izričito odobrava korištenje sile protiv Saddama. Blixovo razmjerno pozitivno intonirano izvješće nije međutim dalo dovoljno pokrića za takav dokument. Stoga London i Washington sada vjerojatno čekaju na treće Blixovo izvješće o Iraku, koje mora biti podnijeto 28. veljače, prije nego izađu s novom rezolucijom.

»Najjednostavnija stvar bilo bi otkriće nečeg strašnog« u Iraku, kao što je tajno skrovište kemijskih ili bioloških oružja, izjavio je neimenovani američki dužnosnik Washington Postu, dodajući međutim da to »nije vjerojatno«. Drugo najbolje rješenje za Ameriku i Britaniju bilo bi da se Irak odbije pokoriti nizu specifičnih zahtjeva koje bi mu bili postavljeni. Jedan takav zahtjev je uništenje raketa »Al samoud 2«, čiji je domet veći od dopuštenog. Hans Blix već je sastavio pismo Bagdadu, u kojem naređuje uništenje tih projektila. Odbijanje Iraka da se tome pokori značilo bi otvoreni prkos prema inspektorima, što bi dalo dovoljno povoda za rat.

No, ako Saddam i uništi te svoje projektile, Washington i London neće biti zadovoljni, smatrajući da Irak zavarava inspektore, skrivajući pred njima još koješta iz svog arsenala masovnog uništenja.

Zadnja rezolucija UN-a o Iraku, ona pod brojem 1441, donijeta u studenom, zaprijetila je »ozbiljnim posljedicama« ako se Bagdad odbije razoružati, a to u diplomatskom žargonu znači rat. Mnoge države ipak žele da UN izričito odobri korištenje sile novom rezolucijom – pa bi tek tada bile spremne podržati rat protiv Iraka. Diplomatska akcija sada ponovo seli u Vijeće sigurnosti u New Yorku. Nakon puna dva mjeseca nagovaranja i lobiranja, Bushova administracija nije u Vijeću uspjela osvojiti nijedan novi glas potpore. Tamo su odnosi snaga i dalje 11 naspram četiri za to da se inspektorima ostavi još vremena.

Među stalnim članicama Vijeća, uz Ameriku je samo još Britanija. Washington stoga kani lobirati i za preostale tri stalne članice, koje imaju snagu veta, a vrlo su suzdržane prema ideji vojne intervencije u Iraku. To su Francuska, Rusija i Kina. Ako bi nekim čudom u međuvremenu iskrsnuo dokaz da je Saddam doista zavaravao inspektore, posao Amerikancima i Britnacima bio bi uvelike olakšan. No, njima je teško realno računati na tu mogućnost. Stoga su Washington i London počeli prizivati takozvane moralne argumente za rat protiv Iraka. Drugim riječima, opravdanje za rat sada se manje traži u tehnikalijama rezolucije 1441, a više se oslanja na argument da bi intervencija koristila iračkom narodu.

Vođe Katoličke i Anglikanske crkve u Britaniji, kardinal Cormac Murphy O"Connor i nadbiskup Dr Rowan Williams, u četvrtak su međutim javno izrazili sumnju u to da postoji moralno opravdanje za rat protiv Iraka. U zajedničkom priopćenju oni su apelirali da se UN-ovim inspektorima dade još vremena. Crkveni vođe smatraju međutim da ni pasivnost i popuštanje nisu rješenje, te traže da se međunarodna akcija vodi kroz UN, »uključujući stalne inspekcije oružja, što bi traumu i tragediju rata moralo učiniti nepotrebnom«.