Vjesnik: 21. 02. 2003.
Europski izvori tvrde da se izjavom Vilniuske skupine v
raćaju neki dugoviPotpisi na izjavi potpore Vilinuske skupine su kompletirani, ali su neki dobiveni nakon velikih pritisaka / Poruke su se razlikovale od zemlje do zemlje / Hrvatskoj je navodno rečeno da nepotpisivanje zaustavlja američku pomoć i da će to značiti »više galame zbog Haaga«, što nije zgodno vladajućoj koaliciji kad se priprema teren za izbore
BRUXELLES, 20. veljače (Od Vjesnikove dopisnice) – Iako se slovački i latvijski diplomati kunu da su oni glavni idejni začetnici i autori izjave potpore američkom tvrdom stavu prema Iraku, s potpisima deset zemalja Vilniuske skupine, istina je, tvrde različiti izvori u Bruxellesu, drukčija.
Pravi je autor američki diplomat Bruce Jackson, koji je učinio sve da izjavu potpiše svih deset traženih zemalja, koristeći se navodno čak i ucjenom. Poznato je da zemlje koji žele u NATO nemaju mnogo izbora: NATO je potrebniji njima (ili njihovim vodstvima) nego one NATO-u.
Međunarodna je javnost bila šokirana istupom francuskog predsjednika Jacquesa Chiraca, koji je rekao da će Francuska možda razmisliti i, umjesto ratifikacije sporazuma o pridruživanju EU zemalja kandidata, izabrati potvrđivanje referendumom. Chirac to, naravno, neće učiniti zbog jedinstva EU i iz poštovanja prema ostvarenom zajedničkom strateškom ci
lju, »širenju zone slobode, stabilnosti, demokracije i blagostanja«.Potpisi na izjavi potpore Vilniuske skupine su kompletirani, ali su neki dobiveni nakon velikih pritisaka.
Poruke su se razlikovale od zemlje do zemlje, jer neke nije trebalo ni moliti niti uvjeravati (Slovačka, Litva, Latvija, Bugarska).
Hrvatskoj – tvrdom orahu izvan skupine sedam zemalja kojima je u Pragu uručen poziv za NATO – navodno je rečeno da nepotpisivanje izjave zaustavlja američku pomoć i da će to značiti »više galame zbog Haaga«, što baš nije zgodno vladajućoj koaliciji kojoj je ulaz u NATO snažan adut u vremenima pripreme terena za izbore. I, da, moglo bi se pronaći još nešto kad je riječ o nefunkcioniranju pravne države.
»Potpis vas ništa ne košta, potpisujete načela«, objašnjeno je hrvatskim predstavnicima. U dijalogu s hrvatskim predstavnicima bilo je, navodno, i povišenih tonova – i nečeg što je diplomatski suzdržano opisano kao »otvorena prijetnja«.
Potpisi su kompletirani.
Priča o samoj izjavi je tipičan politički rašomon u kome svatko daje svoju verziju. Slovaci tvrde da su oni sve spontano izmislili za večerom većine predstavnika Vilniuske skupine. Na večeri u washingtonskom veleposlanstvu Slovačke je, navodno, bio i neformalni koordinator suradnje Vilniuske skupine s a
meričkom administracijom, Bruce Jackson. On je nekim američkim novinarima priznao da je na večeri samo večerao – s tekstom izjave nije imao nikakve veze.No to se ne slaže s litvanskom varijantom priče, u kojoj je Amerikanac glavni autor i ideje i izjave, pogotovo u onim »jačim« dijelovima, gdje zemlje ponosno izjavljuju kako »razumiju opasnost tiranije i u tom kontekstu demokracije imaju obvezu braniti vrijednosti koje zajedno dijele«.
Članovi Vilniuske skupine su u sastavljanju izjave igrali različite uloge, ovisno o zemlji i o verziji za javnost. Prema nekima, sjeverni su kandidati vodili kolo, a većina država aktivno je sudjelovala u finoj doradi teksta izjave.
Baltičke zemlje, pogotovo Latvija, otprije su s Jacksonom gajile srdačnu, tijesnu suradnju, tako da su ga tretirale (što on de facto i jest) kao specijalnog savjetnika. Baltička su trojica također morala vraćati Washingtonu neke sitnije i krupnije dugove pa je potpis na izjavu potpore utjecao na smanjivanje glavnice kredita.
Stoga su malo dvojbi imale i Bugarska i Rumunjska, suočivši se zbog toga sa Chiracovim gnjevom. Zanimljivo, Chirac je obračun s Poljacima prepustio svojoj – ministrici obrane. Naime, Poljska je u Kopenhagenu izborila od EU-a dodatan novac (i pritom odustala od vlastitog razvoja, što je drugi dio priče), da bi sa zajamčenim pojačanjem u proračunu krenula u povijesno najkrupniji shopping američkih ratnih aviona...
Bruce Jackson je tipičan primjer moćne osobe bez službene funkcije, ali s bogatom poviješću. Bio je obavještajac u američkoj vojsci, dužnosnik u Republikanskoj stranci (proračun), zagovornik desne struje (ili neokonzervativac), potom viši izvršni direktor u Lockheed Martinu za sklapanje obrambenih ugovora – prevedeno, za prodaju američkog oružja – i bankar za investicije u specifičnom području nacionalne obrane. Diplomati većine kandidata za NATO smatraju ga velikim i iskrenim prijateljem, »jednim od nas«, kako ga je opisao jedan litvanski diplomat.
Izjava potpore vojnoj opciji bez odgode i bez uvjeta, kako je kasnije protumačeno, potpisnicima je opisana kao akt solidarnosti prema zemlji koja je (nesumnjivo i neosporno!) učinila mnogo da ih oslobodi ruskih okova.
Lada Stipić-Niseteo