Nakon dugotrajnih razmišljanja o tome kad bi Hrvatska trebala predati zahtjev za punopravno članstvo u Europskoj uniji, u petak je u Ateni premijer Račan taj zahtjev i predao. Protokol i tekst zahtjeva bili su vrlo jednostavni. Hrvatska je u svom europskom naporu naišla na plodno tlo. Unutar EU-a nesumnjivo postoji konsenzus o tome da treba postati dijelom Unije.

Hrvatska se tim činom obvezala na vrlo zahtjevnu zadaću. Nakon ratnog razaranja, desetljeća demokratski upitnog režima, Račanova je koalicija ipak smogla snage učiniti korak dalje. Snaga je bila potrebna jer je Račan u Atenu donio zahtjev zemlje koja još uvijek ne ispunjava potrebne kriterije za punopravno članstvo, a vladajuću koaliciju često tresu krize koje itekako imaju veze s načelima Europske unije, bilo da je riječ o uspostavi pravosuđa, poštivanja suradnje s Haaškim sudom ili pak mjera u gospodarstvu koje će joj osigurati status zemlje s funkcionirajućom i konkurentnom ekonomijom. Račan se u Ateni pred Grčkom, koja predsjedava Europskoj uniji, obvezao na poštivanje svih europskih načela, pa će već sljedeći tjedan u redovnom političkom dijalogu između Hrvatske i Europske unije započeti proces bez televizijskih kamera i svečanog ispijanja pjenušca. Počet će dug put na kojem će se Hrvatsku gledati pod povećalom.

Osim reformi koje je potrebno napraviti u zemlji, hrvatski uspjeh u EU nužno je povezan i s područjem zapadnog Balkana. Predajom službenog zahtjeva za EU, Hrvatskoj se povećava njezina uloga i važnost u regiji. Uspjeh Hrvatske značit će za EU i uspjeh regionalnog pristupa. Bruxelles će, naime, time pokazati da je načelo individualnog pristupa, kao i potreba snažne suradnje zemalja u regiji, uspješna formula. Pritom zemlje imaju mogućnost napredovati ovisno o vlastitim sposobnostima, a međusobnom suradnjom izbjegava se mogućnost nestabilnosti i konflikata.