Kako će Hrvatska reagirati ako iz Haaga stigne neka nova optužnica protiv nekog generala koji neće biti star i bolestan poput generala Bobetka? Još jedan bijeg optuženog, poput bijega generala Gotovine, Hrvatskoj se ne bi oprostio. U službenu kandidatsku čekaonicu sigurno ne bismo bili pripušteni. No, kako bi na domaćem terenu prošla vlada koja bi optuženog bez odugovlačenja strpala u avion za Haag?

Predan je zahtjev Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji. Pjenušac je ispijen. Parada je gotova. Pravi posao tek počinje. U sljedećih godinu dana Hrvatska mora dobiti podršku svih članica Unije ne bi li se uopće počelo ozbiljno razmatrati je li sposobna za ozbiljne pregovore o kandidaturi. Zeleno svjetlo Europskoj komisiji za taj dio posla Vijeće ministara EU-a mora dati konsenzusom. Prema tvrdnjama hrvatskih diplomata, zeleno svjetlo Europska komisija treba dobiti najdulje za godinu dana.

Ne bi to smio biti problem zna li se da sve važnije hrvatske stranke tvrde kako su za članstvo u EU. Deklarativna opredijeljenost, međutim, i ponašanje u praksi ne moraju ići ruku pod ruku, a u nas često i ne idu. Upravo je to najveća zamka. Europa nam priznaje velik napredak u »brojkama«, ali njezini diplomati ne kriju da se najveća prepreka Hrvatskoj krije iza »političkih uvjeta«.

Kako će Hrvatska reagirati ako iz Haaga stigne neka nova optužnica protiv nekog generala koji neće biti star i bolestan poput generala Bobetka? Još jedan bijeg optuženog, poput bijega generala Gotovine, Hrvatskoj se ne bi oprostio. U službenu kandidatsku čekaonicu sigurno ne bismo bili pripušteni. No, kako bi na domaćem terenu prošla vlada koja bi optuženog bez odugovlačenja strpala u avion za Haag? Ako je vjerovati dosadašnjim iskustvima i nekim anketama, prema kojima se sedamdesetak posto građana protivi izručenju generala, ne bi joj bilo nimalo lako. Buka javnosti i oporbe bit će u najmanju ruku snažna, moguće i dramatična. Pohvale koje su se o Hrvatskoj mogle čuti kad je najavila podnošenje aplikacije za članstvo prekrit će debela prašina zaborava ako Vlada ustukne pred tom bukom.

Doduše, posljednja službena anketa koju je provelo Ministarstvo europskih integracija pokazala je da tri četvrtine hrvatskih građana smatraju kako je za Hrvatsku dobro da uđe u EU, čak i pod uvjetom svih najavljenih gospodarskih, upravnih i ostalih reformi te suradnje s Haagom. Ma koliko (ne)točne bile, ankete koje se ovih dana provode na sve strane za razne naručitelje, pokazuju da Hrvatska ipak još ima golem problem s razumijevanjem ciljeva za čije se dosizanje građani zalažu.

Teško je, naime, pomiriti rezultate anketa prema kojima privatizaciju poprijeko gleda gotovo isti postotak ispitanika koji podupire ulazak u EU. Kako li će tek javnost reagirati kad se (Slovenija je to već odradila) uvedu pravila igre po kojima će stranci, bez ikakvih ograničenja i pravnih "začkoljica", moći kupovati iste nekretnine kao i Hrvati, dakle poljoprivredno zemljište, kuće na obali... Smjer reakcije javnosti može se sasvim jasno naslutiti već i po samo jednom primjeru - privatizaciji Sunčanog Hvara zbog koje se sasvim sigurno ne bi digla tolika buka da u igri nisu bili Slovenci. A kad politika "nanjuši" takav trend, sasvim je izvjesno da će barem netko na njemu pokušati zaraditi koji bod.

Hrvatska, dakle, u dosad najvažniju etapu uključivanja u EU ulazi s punom vrećom problema. Istina je da bi mnogi od uvjeta koji se stavljaju pred nju predstavljali ozbiljan problem za mnoge Unijine članice. No, one su već unutra, a mi još nismo ušli ni u predvorje. Pred nas se ti uvjeti stavljaju po principu uzmi ili ostavi. Poneki se možda mogu zaobići na ovaj ili onaj način, ali će i takvi manevri imati svoju cijenu. Hrvatska, naravno, ne mora pristati na ispunjenje zadanih uvjeta, no u tom slučaju trebamo biti svjesni da će cijena biti još jedan krug zaostajanja za euro-vlakom, i to u društvu s ekonomski, politički i društveno najnerazvijenijim zemljama na Balkanu.