Ovo je definitivno izborna godina. Čarobni napitak za napoj masa već se uveliko miješa. Na sceni je čak 87 stranaka licenciranih za prodaju "iluzionističke magle"

Predizborno vrijeme nalik je masovnoj iluzionističkoj seansi u kojoj politički vračevi u transu zazivaju plodnu žetvu i kolektivnom hipnozom naroda pokušavaju stvoriti uvjerljivu fikciju obećavajućega boljeg života. No, to magijsko teleportiranje masa u zemlju blagostanja i prosperiteta "drži vodu dok majstori odu", dok se glasačke kutije ne zatvore i pobjednici ispiju slavljenički šampanjac. A onda nastupi huda stvarnost…

U Hrvatskoj je problem utoliko veći što je tržište "političkih iluzija" zatrpano ponudom. Na sceni je čak 87 stranaka licenciranih za prodaju "iluzionističke magle" koja ima razorno djelovanje za mentalne funkcije čovjeka a manifestira se primarno kao postizborni stres s klasičnim oblicima depresivnog stanja. Usprkos tomu, politički spiritisti uvijek mogu računati na svoje ovisnike koji i stoput viđenu iluziju uporno doživljavaju kao istinu, svaki put očekujući da bi zec iz šešira mogao poživjeti duže od same predizborne točke.

Ovo je definitivno izborna godina. Čarobni napitak za napoj masa već se uveliko miješa, a u zdjelu su ubačene hrvatska aplikacija za punopravno članstvo u EU, dionice autoceste s ovoljetnim rokovima završetka, stanovi "Čačićevih poticaja". Ako bude sreće, i benefiti turističke sezone kojoj račune mrsi gotovo izvjesna američka intervencija u Iraku koja išće ovdašnju logistiku: korištenje zračnog prostora i možebitno zračnih luka(!!!) Bush čeka odgovor Račanove družbe na svoj konkretan upit, i o njemu će bez sumnje ovisiti odnos SAD-a prema ovoj maloj dezorijentiranoj državi koja vrluda između europskog čekića i američkog nakovnja, nesposobna naći put bez inozemnih suflera.

Vladajuća koalicija samo još formalno "guli" mandat, a stvarno je posve raspršena na svoje sve otuđenije sastavnice. HNS je tražio definiranje izbornog datuma. Isklični rok Vesne Pusić je srpanj, odnosno listopad. U međuvremenu, "narodnjaci" pojačani odvjetničkom akvizicijom u liku Ante Nobila (potencijalnog ministra pravosuđa), promoviraju projekt Nove javne uprave diljem Hrvatske, i uspjehe svojih portfelja u Račanovoj Vladi. Građanima nude "zdravu logiku": sada imamo samo dva zastupnika u Saboru i jednog ministra, ali je on bez sumnje najuspješniji u koalicijskom timu. Autocesta se nezaustavljivo gradi, Q-groznici usprkos, poticajna stanogradnja se sve evidentnije afirmira, a to su i ključni projekti iz resora ministra Radimira Čačića. Ukratko, svojom simboličnom participacijom u aktualnoj vlasti, pridonose efektno njezinoj učinkovitosti, ali objektivno su tako podzastupljeni da ne mogu snositi odgovornost za njezine promašaje i neispunjena obećanja.

Slično se glasa i LS, čiji je ministar Božo Kovačević jednako najbolji kao i Čačić, a stranka "pere ruke" od grijeha "koalicijskih mastodonata"(Banac), pa i, poput HNS-a, bojkotom sastanka petorke, jer "veliki" ignoriraju "male". Tomčićev HSS uzjahao je Budišina osedlanog konja, jureći preko prepona lagan kao perce, oslobođen neugodne privatizacijske prtljage natiskane u SDP-ov prtljažnik. "Seljake" pri tomu nimalo ne smeta što su upravo oni zaslužni za činjenicu da se privatizacija u trećesiječanjskoj Hrvatskoj provodi po zakonu iz Tuđmanova doba!? Zanimljivo je i gotovo apsurdno, da se sve koalicijske stranke, pa i HSS (čak i dok namiguje HDZ-u), unatoč svomu kritičkom, bezmalo opozicijskom opserviranju sadašnje družbe na vlasti, u njoj vide i sutra. Dakako, nadaju se tek da bi koktel mogao biti ponešto drukčijeg okusa, već zbog omjera sastojaka, što bi rekao Nobilo, pa utoliko pitkiji…

SDP, "velikodušna žrtva" koalicijskog kompromisa, od prevelike želje da u tri mjeseca nadoknadi tri izgubljene godine, i ne čuje da se motor guši, a vozilo prekrcano škartom klizi nizbrdo. Blamažu sa Sunčanim Hvarom Račan i Linić "ispravljaju" zamrzavanjem privatizacije na neodređeno vrijeme, što je samo aneks njihovu nenadmašnom oportunizmu, demonstriranom u "iračkoj krizi", prodaji sisačke Željezare, štrajku liječnika, reformi pravosuđa, reviziji pretvorbe, obračunu s kriminalom i korupcijom… Nije li i Rojs-Spajić afera tek paradni, zakašnjeli hitac koji može biti nagrađen tek plišanim vašarskim medvjedićem? Baš kao i nagla spoznaja da u Hrvatskoj nema odljeva mozgova, da su bili posve u krivu kada su oporbeno larmali kako je ovu državu u zadnjih deset godina napustilo 150 tisuća, a ne tek 5000, mladih stručnjaka!? Ili su se možda oni masovno vratili da bi dali potporu ovoj vlasti…

Koalicija nespretno pokušava kompenzirati svoje političke neuspjehe, trijumfom sportaša koje terapeutski nagrđjuje novcem šupljeg državnog proračuna (pa i kad ga oni odbijaju puniti svojim poreznim davanjima), ne bi li tako makar dio njihova uspjeha prešao i na nju.