LONDON, 25. veljače (Od Vjesnikove dopisnice) - Glavne svjetske sile oštro su se podijelile oko toga je li vojna intervencija u Iraku potrebna ili ne. Britanija i SAD upravo su pokrenuli zadnju diplomatsku kampanju uoči mogućeg rata, u ponovnom pokušaju da steknu međunarodnu potporu za svoj ratni plan. S druge strane, Francuska sve energičnije radi na proturatnoj opciji, a na svoju je stranu privukla Nijemce, Ruse, pa i Kinu. Dosta čvrsto formirala su se dva suprotna tabora, tako da u UN-u predstoji možda najveći diplomatski sukob u zadnjih nekoliko desetljeća.

Amerikanci i Britanci su u ponedjeljak u Vijeću sigurnosti predložili novu rezoluciju o Iraku. Taj dokument, čiji je sponzor još i Španjolska, podsjeća na brojne ranije primjere, od 1990. na ovamo, kada se Saddam oglušio na UN-ove zahtjeve.

U svakom slučaju Amerikancima se žuri u rat. Američki predsjednik George Bush je rekao: »Ovo je trenutak kad treba utvrditi hoće li UN ostati relevantnim dok se svijet suočava s prijetnjama 21. stoljeća.« Implikacije su jasne: sa svojim najbližim saveznicima, SAD želi vojno kazniti Saddama po svaku cijenu, ma što o tome rekao i mislio UN. Svjetska organizacija koju najveća svjetska sila ignorira, postala bi u tom slučaju doista manje relevantna.

Dosljedna svojoj ulozi zemlje koja se najviše protivi ratu protiv Saddama, Francuska je na zadnju angloameričku inicijativu u UN-u odvratila vlastitim protuprijedlogom koji su već potpisale Njemačka i Rusija. Radi se o sugestiji pojačanog režima inspekcija koje bi unutar čvrsto utvrđenih rokova trebale provjeriti je li se Irak doista riješio svog arsenala oružja masovnog uništenja. Prema tom planu, inspekcije bi se otegnule najmanje do srpnja, kada bi vrućina otežala ratovanje. Predloženi memorandum načelno je poduprla i Kina, rekavši međutim da ga još mora detaljnije proučiti.

Odnos snaga u Vijeću sigurnosti sada je takav da osim Britanaca Amerikanaca i Španjolaca, samo još Bugarska podupire ratnu opciju. Nasuprot tome, čak 11, od ukupno 15, članica Vijeća podržavaju nastavak inspekcija. Angloameričkom taboru predstoji sada bitka za glasove nekih manje odlučnih zemalja iz te skupine. Stalne članice, poput Francuske, Rusije i Kine, raspolažu i vetom, kojim lako mogu blokirati rezoluciju koja im nije po volji. Još do nedavno se činilo teško mogućim da bi u Vijeću sigurnosti došlo do takvog rascjepa, no promatrači više ni to ne isključuju. Britanski i američki izvori tvrde da bi im, u slučaju veta, bilo drago ako bi mogli reći da su imali barem »moralnu većinu« u Vijeću sigurnosti. I takve njihove sužene ambicije svjedoče od težini predstojeće diplomatske bitke.

Članovi Vijeća sigurnosti moći će, dakle, birati između novog režima inspekcija i ratne opcije. No, diplomatski okršaji na East Riveru neće se voditi samo oko Iraka. Najbolje to otkriva nedavna izjava francuskog ministra unutarnjih poslova Nicolasa Sarkozyja, koji je rekao: »Ne može postojati jedna velesila koja upravlja međunarodnim zbivanjima.« Utoliko se može reći da francuski poticaj oko Iraka ima i jedan prešutni cilj: pokušati omesti Amerikance u tome da sami vedre i oblače u svijetu.