Slobodna Dalmacija: 26. 02. 2003.
KAKO
POMIRITI MESIĆEVO PROEUROPSKO I RAČANOVO PROAMERIČKO DRŽANJEDvije hrvatske vanjske politike
ZAGREB — Predsjednik Stjepan Mesić ušao je u ponedjeljak u Elizejsku palaču opterećen brojnim francuskim kritikama i sumnjama, a izašao s dosad neviđenom podrškom ulasku Hrvatske u Europsku uniju već 2007. godine. Štoviše, Jacques Chirac izričito je pritom izuzeo Hrvatsku od njegove žestoke kritike deset zemalja vilniuske skupine koje su podržale američku politiku prema Iraku.
Neki sudionici gotovo jednosatnog razgovora usudili su se zaključiti da je to bio najbolji lobistički sastanak otkad je hrvatska diplomacija najavila podnošenje zahtjeva za članstvom u Europskoj uniji. A još prije nekoliko dana govorilo se da Mesić odlazi u posjet Chiracu tek s namjerom da ublaži njegovu ljutnju zbog hrvatskog kolebanja hoće li stati na europsku ili američku stranu u vezi s krizom u Iraku. Chirac je tada otišao toliko daleko da je doveo u pitanje ulazak novih zemalja u EU.
Ipak, Mesićevi suradnici tvrde kako hrvatski Predsjednik nije očekivao neugodan razgovor sa Chiracom i to iz dva razloga: zbog dobroga osobnog odnosa dvojice predsjednika koji seže još od zagrebačkog summita EU-a prije dvije godine, ali i zbog činjenice da je Chirac unaprijed bio upoznat s Mesićevim stavovima u vezi s Irakom.
Postojao je i treći razlog zbog kojega je Chirac trebao izuzeti Hrvatsku iz kritike vilniuske skupine. Naime, ona u tom trenutku još nije postala formalni kandidat za EU, pa nije imala nikakvih obveza podržati Uniju, a ne Ameriku.
Naravno, diplomatski krugovi ne mogu zanemariti ni položaj Hrvatske u širem kontekstu međunarodnih odnosa. Francuska pod svaku cijenu nastoji okupiti što veći krug europskih zemalja u fronti protiv Sjedinjenih Država, po istom receptu po kojem je američki lobist Bruce Jackson gurnuo izjavu pred deset novih članova ili kandidata za NATO savez. Naravno, Chirac je bio motiviran činjenicom da Velika Britanija, vjerni američki saveznik, ima velikih rezervi prema hrvatskom ulasku u EU, pa uoči Račanova najavljenog odlaska u London, nastoji Hrvatsku pridobiti na svoju stranu.
Chirac je Hrvatsku amnestirao od grijeha prouzročenih koketiranjem s Amerikancima, obećao joj bezrezervnu podršku za ulazak u EU, zaključivši kako je "svakako mmoguće" da se priključi Uniji već 2007. godine. Pritom valja istaknuti jednu stvar: Chirac nije samo podržao hrvatsku kandidaturu, već i njezin definitivni ulazak u EU 2007. godine. Što je ipak malo preveliki mamac za hrvatsku diplomaciju da bi olako od njega okrenula glavu.
Pitanje je, međutim, koju je vanjsku politiku podržao Jacques Chirac? Vladinu proameričku ili Mesićevu proeuropsku? S Pantovčaka stiže jednostavan odgovor: "Chirac podržava onu Hrvatsku kako ju doživljava kroz stavove predsjednika Mesića".
Upravo zato, od nemjerljive će važnosti biti Mesićevo sudjelovanje na jutrošnjoj zatvorenoj sjednici hrvatske Vlade, na kojoj će jedina tema biti odgovor na američki zahtjev za ustupnjem zračnih koridora, aerodroma i morskih luka u slučaju napada na Irak. Na njoj će ključno biti prevladavan
je dualiteta u hrvatskoj vanjskoj politici, i te kako uočljivoj iz europske perspektive.Hrvatska će pažljivo morati odabrati između sve jače europske podrške za ulazak u EU, istaknutoj od strane francusko-njemačke koalicije, i američkog lobiranja za brzi ulazak u NATO. Budući da su odnosi dviju koalicija, američko-britanske i francusko-njemačke, dovedene do situacije "rata oko rata", Hrvatska će morati dobro izvagati koji je njezin strateški interes: sigurnost koju dobiva od članstva u NATO-u ili prosperit
et kao rezultat članstva u EU?Prvi odgovor dali su hrvatski građani. Prema ispitivanju javnog mnijenja provedenog od strane Ministarstva europskih integracija, 75 posto ljudi podržava ulazak u EU, a 61 posto članstvo u NATO savezu. Vladin odgovor s nestrpljenjem se očekuje.
Tomislav KLAUŠKI