Transparent »Dosta je ratova«, što ga je jučer s galerije sabornice istaklo nekoliko mirovnih aktivista, predsjednik je Sabora tretirao kao incident. Prekinuo je sjednicu i saborskoj straži strogo naredio da ga oduzme. A moglo je i drugačije. Kada je svojedobno Tuđmanov ino-ministar Mate Granić potpisivao dokument o pristupu Hrvatske Vijeću Europe, s galerije je zasut lecima s podrškom tada u Hrvatskoj šikaniranim nezavisnim medijima. Granić je hladnokrvno nastavio s potpisivanjem, kasnije je komentirao da je i takvo izražavanje neslaganja dio demokracije.

Antiratni transparent izvješen je u sabornici nakon premijerova objašnjenja zašto je Vlada prethodno, na izvanrednoj i zatvorenoj sjednici, prihvatila američke zahtjeve da joj se za potrebe ratne kampanje kontra Iraka otvori hrvatski zračni prostor. Tomčić možda smatra da je njegovim uklanjanjem čuvao dignitet parlamenta. Ali moglo bi se reći i da mu je zasmetao vox populi koji se probio do sabornice. Jer protiv američkih ratnih planova danas se izjašnjava najveći dio hrvatske javnosti. Nakon nedavnih velikih mirovnih demonstracija, u kojima su diljem planeta sudjelovali milijuni ljudi, pametni su političari zaključili da moraju voditi računa o tom »vetu ulice« jer bi »vladanje protiv vlastitih građana moglo imati visoku cijenu«. Također su se čula upozorenja da je »moguće ratovati protiv mišljenja javnosti, ali se u tom ratu ne može pobijediti«. Hrvatski političari, pak, pokazuju veliku nervozu čim se poruke s mirovnih prosvjeda probiju u sabornicu.

Račanova je vlada suočena sa, za sebe sasvim neprirodnom situacijom. Mora donositi odluke, s mogućim dugoročnim reperkusijama. Da je situacija ozbiljna demonstriralo se i sudjelovanjem predsjednika Republike na jučerašnjoj Vladinoj sjednici. Državni vrh glumi jedinstvo ili premijer želi podijeliti odgovornost. Balansira na oštrici rata. Govoreći pred Saborom Račan je istakao kako je odluka o korištenju hrvatskog zračnog prostora za američku ratnu kampanju donešena u vjeri da će se iračka kriza ipak riješiti na miran način. Rekao je da se Vlada o tome prethodno konsultirala sa članicama Europske unije. Da i zemlje, koje se direktno protive Bushovim ratnim planovima, pružaju slične i još veće usluge Amerikancima.

Zaista, odluka da se američkim avionima odobri prelet, slijetanje i opskrba gorivom u hrvatskim zračnim lukama nije u koliziji sa stavovima Europske unije. Nije, kažu, u koliziji ni sa šansama Hrvatske da ubrzano otvori vrata Bruxellesa. Navodno je takav stav autoriziran i u Parizu. Francuski predsjednik Chirac izrazio je puno razumijevanje i sastanak s predsjednikom Mesićem okončao zaključkom kako je »svakako moguće« da se Hrvatska priključi Uniji već 2007. godine. Odlučujući kako će se postaviti prema rješenju iračke krize, Hrvatska zapravo odlučuje i o vlastitoj budućnosti. S jedne strane, Amerika maše podrškom njenom prijemu u NATO, naravno, pod određenim uvjetima; s druge strane, prvi put zaista se smiješi europska perspektiva. Kojemu se prikloniti carstvu? Hrvatski građani kažu: 75 posto za Europsku uniju, 61 posto za članstvo u NATO-u. Odluka ne bi trebala biti teška: Hrvatska je u Europi, a američki rat protiv Iraka u svakom je pogledu problematičan.