Slobodna Dalmacija: 27. 02. 2003.
Izborni bezakon
Saša LJUBIČIĆ
Mogu li proći barem jedini parlamentarni izbori, a da vlast koja želi sačuvati mast, ne eksperimentira izbornim zakonom? Mato Arlović je predložio dopune postojećeg zakona po SDP—ovu guštu, ali sad HSS ima primjedbi i na vidiku je novi koalicijski belaj, a tek su se izmirili. Dobro je to što bi se po Matinom izbornom inženjeringu broj zastupnika smanjio na 120, što onda znači manje saborskih plaća koje iznose i po 17.000 kuna, man
je mirovina, dnevnica i kojekakvih privilegija.Loše je što bi izborni prag faktički bio osam posto pa bi jedna mala, ali utjecajna stranka poput IDS—a ostala izvan parlamenta.
Arlović je neugodno iznenadio i Libru i LS, a njima bi kao malim strankama odgovarao izborni model koji ne bi prihvatili ni u SDP—u ni u HDZ—u. E, sad se sjetite koliko je šestorka puhala na HDZ jer su oni omogućili dijaspori i bosanskohercegovačkim Hrvatima da glasuju ovdje, a plaćaju porez kod svoje kuće, što smo većina podržali.
Očito se ne radi o principima, već samo o sitnim politikantskim interesima. Bilo bi pošteno da sve stranke sjednu za zajednički stol, pa odrede pravila izbornog natjecanja jednom za svagda. Ovako se izbori pretvaraju u puku matematiku, a ne u izraz svenarod
ne volje, ako je do nje uopće ikome i stalo.