Zahvalni smo Hrvatskoj na podršci u ratu protiv terorizma / Nakon mogućeg vojnog konflikta, tražit ćemo podršku od velikog broja zemalja, no nisam siguran da će to uključivati bilo kakvu vrstu vojne podrške Hrvatske / Hrvatska je mala zemlja i nije na prvoj liniji kad je riječ o krizi u Iraku ili borbi protiv terorizma, no riječ je o timskom naporu i u tome nijedna zemlja nije premala / Kad je riječ o suradnji s Haaškim sudom, glavna tužiteljica još uvijek vidi područja gdje bi se ta suradnja morala unaprijediti, kaže Rossin

ZAGREB, 27. veljače – »Jako smo zadovoljni odlukom hrvatske vlade kojom je dopušten prelet savezničkih aviona preko hrvatskog teritorija u slučaju napada na Irak. To je ono što smo tražili, to je zapravo jedino što smo tražili. Zahvalni smo Hrvatskoj na podršci u ratu protiv terorizma i njezinim naporima da se podupre rezolucija Vijeća sigurnosti 1441«, rekao je u četvrtak Vjesniku američki veleposlanik u Hrvatskoj Lawrence Rossin.

– Ne mogu detaljno govoriti o non paperu jer se radi o diplomatskoj komunikaciji. No, ono što je taj dokument sadržavao zapravo smo vidjeli u odluci hrvatske vlade. Naravno, dokument se više ticao detalja tehničke naravi nego nekih specifičnih zahtjeva. Ljudi misle, kad čuju riječ non paper, da se radi o nečem iznimno dramatičnom. Non paper nije vrući krumpir diplomacije.

– Naravno da trenutno ne znamo kako će stvari ići, no sasvim je sigurno da ćemo imati postsadamovsku situaciju. I do toga može doći nakon vojnog konflikta, ako Saddam ne ispoštuje rezoluciju Vijeća sigurnosti 1441. Zasad ne pokazuje volju da to želi učiniti. U tom okruženju mi ćemo jasno tražiti mnogo podrške od velikog broja zemalja, no nisam siguran da će to uključivati bilo kakvu vrstu vojne podrške Hrvatske. Možda teorijski možemo govoriti o nekoj vrsti humanitarne pomoći, Hrvatska ima iskustva u razminiranju, no to je sve jako hipotetski.

– Način na koji ste postavili pitanje je dobar. U javnosti se i među političarima pojavljuje tendencija da se povezuju stvari koje ne moraju imati veze jedna s drugom. Neki procesi koji se događaju nemaju nikakve veze s potencijalnim konfliktom u Iraku. Na primjer, Jadranska povelja je proces triju zemalja. Mi taj proces podržavamo, jer se pokušavaju približiti članstvu u NATO-u. I to na individualnoj osnovi, a ne zajednički. To nema nikakve veze s UN-ovom rezolucijom o Iraku. Vilniuska skupina je osnovana zbog istog razloga. Bilateralni sporazum Hrvatske i SAD-a o uništavanju masovnog oružja vrlo je tehničke prirode i na kraju će pomoći Hrvatskoj da stvori nove sposobnosti, da kontrolira vlastite granice i spriječi krijumčarenja oružja za masovno uništenje. I u tom smislu nije politički sporazum.

– To je hipotetsko pitanje i ne bih želio predviđati što bi se dogodilo. Pogotovo stoga što nije bilo indikacija da bi Hrvatska odbila naš zahtjev.

– Naravno da bih se složio s drugom skupinom. Predsjednik Mesić i premijer Račan jasno su to naglasili. Oni koji tvrde suprotno su u krivu. Svijet je maleno mjesto – možete bježati, ali se ne možete skriti. Pogotovo se ne možete sakriti od oružja za masovno uništenje. Ne možete se skriti od biološkog oružja, jer ono ne nosi pasoše i ne treba prelaziti granice. Također se ne možete skriti od terorizma. Zemlje to čine zbog vlastitog interesa, a ne zbog nas. I zato trebaju sudjelovati u ratu protiv terorizma. Hrvatska je mala zemlja i nije na prvoj liniji kad je riječ o krizi u Iraku ili borbi protiv terorizma. No, Hrvatska je dio veće obitelji i kreće se prema europskim i atlantskim integracijama. A ako se napori većih zemalja zbivaju bez sudjelovanja Hrvatske u tim procesima, Hrvatskoj će biti teže da to sama postigne. Riječ je o timskom naporu i u tome nijedna zemlja nije premala.

Što se tiče povratka izbjeglica, Vlada je izrekla nekoliko ohrabrujućih stavova, no neka pitanja, poput stanarskog prava, su u potpunosti neriješena. Ministar Čačić je izrekao nekoliko ohrabrujućih, ali općenitih napomena, no nedostaju konkretni detalji, a oni su važni. Ljudi se u svoje domove vraćaju na temelju konkretnih detalja, a ne općenitih najava. Mi vidimo da Vlada počinje s koracima da bi provela Ustavni zakon o pravima manjina, no zakon sadržava određene rokove koje treba poštovati. O tim će pitanjima Hrvatska i međunarodna zajednica nastaviti dijalog, a različite institucije će pratiti napredak.

– Rekao sam predsjedniku Mesiću, premijeru Račanu i ministrici obrane da mi ne tražimo ni od jedne zemlje da bira između SAD-a ili bilo koje druge zemlje, osim možda između nas i Saddama Husseina. No, nitko nije odabrao Husseina. Mi vjerujemo kako je važno da zemlja zauzme stav po pitanju integriteta UN-a u procesu provedbe Rezolucije 1441 o uništavanju oružja za masovno uništenje. Mi ne tražimo države da odabiru između SAD-a i Francuske ili SAD-a i Njemačke ili bilo koje druge zemlje. Od Hrvatske sasvim sigurno nije traženo da to učini. Osim toga, važno je naglasiti da se ne radi o izboru Hrvatske između SAD-a i Europske unije. Pogotovo stoga jer i članice EU-a imaju različite stavove o tom pitanju. Velika Britanija i Španjolska su također članice Europske unije.