Bez obzira čiji je potpis i s kojom porukom bio spakiran s bombom što je uništila auto Nine Pavića, taj teroristički čin nije prijetnja samo najvećem hrvatskom novinskom izdavaču, nego i ukupnoj slobodi medija. Kao prijetnju bi je trebala doživjeti i cijela demokratska i civilizirana Hrvatska.

Mediji su u Hrvatskoj konstantno izloženi pritiscima najgrublje vrste. Ali se profil nasilnika mijenja. Svojedobno su nasilje prakticirali opskurni tipovi iz poludivljih formacija, poput merčepovaca. Navodni branitelji, koji su ratnu situaciju iskoristili za kriminalna djela, atakirali su na slobodu medija, često po direktivi ili uz prešutnu suglasnost političkih struktura. Danas prijetnje i nasilje najčešće dolaze iz mafijaških krugova. Bomba pod Pavićev auto znači da se oni svikli na takva sredstva osjećaju sigurnima. Predstavnici vlasti tvrde da organiziranog kriminala u Hrvatskoj nema. Ali Pavićev EPH bombu, što je u subotu u zoru raznijela skupocjeni mercedes, smatra kulminacijom prijetnji i napada, kojima su posljednjih mjeseci izloženi mediji, zbog pisanja o kriminalu. Mafijaši sada već javno prijete novinarima da će ih likvidirati. Teško je ne vidjeti da su prijetnje i nasilje učestali nakon puštanja »zločinačke« na slobodu. Logično je iz toga izvući zaključak da kriminalni milje novinare danas doživljava kao najveću ugrozu. Možda sve druge strukture već kolaboriraju? Očito se mafijaši ne nalaze ugroženi ni policijom, ni pravosudnim organima, jedina su im smetnja mediji koji ih provaljuju.

Eksplozivna naprava podmetnuta pod auto medijskog tajkuna nije samo atak na slobodu medija i slobodu javne riječi. Nino Pavić nikome se ne mora sviđati, prema načinu na koji je razvijao svoje medijsko carstvo moguće je imati ozbiljne rezerve. Ali sada više uopće nije riječ o tome. Riječ je o činjenici da je izložen terorističkom napadu. Što je u civiliziranoj državi nedopustivo. U uređenoj je državi apsolutno nedopustivo da se bilo kome, bilo kada, iz bilo kojih razloga šalju poruke bombama; da se, kako kaže Puhovski, navodni politički ili privredni sporovi razrješavaju eksplozivom. Stoga bi najnoviji bombaški prepad morao zgroziti i mobilizirati svu demokratsku javnost Hrvatske, jer je udar na sigurnost svih građana i predstavlja prijetnju ukupnoj civiliziranosti države.

Premijer Račan telefonski je Paviću izrazio solidarnost i podršku. Navodno je naredio »energičnu istragu«. Predstavnici stranaka vladajuće koalicije zgroženi tvrde da je »sve to otišlo predaleko« i da se »odmah mora učiniti nešto radikalno«, »svi se odgovorni ljudi moraju zamisliti gdje Hrvatska jest i kuda ide« te najavljuju hitno »pokretanje efikasnih mjera za suzbijanje nasilja«. Novinarska se udruga nada da će vlast »konačno poduzeti nešto više od rutinske najave kriminalističke obrade«. Slične su reakcije slijedile i nekim dosadašnjim provalama nasilja, ali sve je ostajalo na riječima. Hrvatska policija nije uspjela okriti ubojice nesuđenog haškog svjedoka Milana Levara, nije riješila gotovo ni jedno ubojstvo povezano s organiziranim kriminalom.

Iako su autori terorizmom ispisane poruke Ninu Paviću nepoznati, a o njihovim se motivima zasad tek nagađa, posljedice je s velikom sigurnošću moguće prognozirati – eskalacija osjećaja da se državne strukture ne mogu nositi s organiziranim kriminalom i da građanima sigurnost ne mogu garantirati. Danas Pavić, tko je idući na redu?