Vjesnik: 04. 03. 2003.

Sanader sam na vrhu

Dok se Sanader polako uspinjao u HDZ-ovoj hijerarhiji, nije još bio tako neuhvatljiv kao danas - znao je i lijepo komunicirati s medijima i biti im na usluzi/ Danas se sve više zatvara u kulu od bjelokosti, udaljujući se čak i od vlastitih birača/ Nastavi li i dalje biti nepopustljiv u svojoj zatvorenosti, s kim će kasnije surađivati pobijedi li na izborima?

ANDREA LATINOVIĆ

Ako je vjerovati istraživanjima javnog mišljenja, predsjedniku najveće oporbene stranke Ivi Sanaderu je popularnost pala. U samo mjesec dana. Popularnost, međutim, raste njegovoj zamjenici Jadranki Kosor, ali i samom HDZ-u. Značilo bi to da je stranka zapravo popularnija od onoga koji je vodi, bez obzira na to što se zaklinju da je rejting stranke neodvojiv od ugleda predsjednika i vodstva.

Dok se Sanader polako uspinjao u HDZ-ovoj hijerarhiji, nije još bio tako neuhvatljiv kao danas. Kao dugogodišnji zamjenik HDZ-ova ministra vanjskih poslova Mate Granića, znao je i lijepo komunicirati s medijima, a i biti im na usluzi. No, nakon što je preuzeo HDZ poslije Tuđmanove smrti, zid oko Sanadera se ipak počeo nevidljivo podizati. Kad je u travnju prošle godine »potukao« svoga smrtnog neprijatelja Pašalića, staro-novopotvrđenom HDZ-ovu šefu nije bilo ravna. Temeljito je počeo reorganizirati stranku, mičući iz nje sve ostatke Pašalićevih simpatizera i tvrdeći kako pretvara HDZ u stranku europske profilacije, modernu stranku desnog centra koja će Hrvatima vratiti ponos i dostojanstvo.

No, zid oko Sanadera ipak je postajao sve viši, a on sam sve nedostupniji, i to ne samo medijima, nego i običnim smrtnicima - članovima vlastite stranke, koji su mjesecima morali čekati da ih primi na razgovor.

Sanader se počeo zatvarati u kulu od bjelokosti, udaljujući se i od novinara s kojima je do tada uglavnom korektno surađivao ali, tvrde nezadovoljnici u HDZ-u, i od vlastitih birača, posebice stranačkih podružnica. Iz HDZ-a dopiru glasovi nezadovoljnika koji govore kako Sanader danas nema više vremena za slušanje problema koji ih muče, te da se okružio uskim krugom ljudi kojima bezgranično vjeruje. Kao da je zaboravio da su mu baš ljudi s terena na stranačkom saboru i dali potporu zaokruživši njegovo ime na listiću i potvrdivši time njegovo predsjedničko mjesto.

Primjetno je da je posljednjih nekoliko mjeseci rijetko istupao u javnosti, uglavnom se pravdajući mnogobrojnim obvezama i putovanjima na koje odlazi, a gdje lobira za HDZ s kojim će, potpuno je siguran, već na idućim izborima ponovno osvojiti vlast.

Danas je Sanader gotovo više u inozemstvu negoli u Hrvatskoj. Putuje europskim metropolama i traži potporu za svoj, kaže, reformirani i pročišćeni HDZ. Iznimno se trudi pokazati kako je HDZ danas »provjetren« iznutra, poželjan koalicijski partner svima osim, zaklinje se, SDP-u i HNS-u. Doduše, u svakoj će prigodi prvi HDZ-ovac reći da stranka na izbore definitivno izlazi samostalno, bez ikakvih prijeizbornih kombinacija.

U svakoj prigodi Sanader neumorno kritizira vladajuću koaliciju, obećavajući radikalnu promjenu života na bolje čim se HDZ vrati na vlast. Ipak, kad su neke osjetljive teme na dnevnom redu, a u Saboru se stranke čerupaju do besvijesti, optužujući Vladu za sve što jest i sve što nije dobro učinila, HDZ je nekako uvijek u tihom suglasju, gotovo partnerstvu s SDP-ovim prijedlozima.

Kad su svi graknuli zbog toga što je Hrvatska stala na stranu SAD-a, dajući mu potporu za mogući napad na Irak, SDP je zdušno podupro jedino HDZ. Sanader i Žužul su se, kao izvrsni poznavatelji vanjskopolitičke situacije i globalnog poretka u svijetu, potrudili na sva zvona objasniti zašto Hrvatska mora pripomoći SAD-u. SDP-ovcima bolji odvjetnici od HDZ-ova dvojca u ovom slučaju nisu ni trebali...

Potpuno je legitimno, pa čak i ljudski razumljivo, da se Sanader već odavno vidi u premijerskoj fotelji u Banskim dvorima i da čak razmišlja o unutarnjem uređenju tog ureda. Pa, toliki mu iz njegove okoline povlađuju, osim možda nekontroliranog Rojsa koji mu kida živce, zvoneći javno kako danas u HDZ-u »ne može govoriti nitko tko se ne divi liku i djelu Velikog vođe«. No, Rojs je za HDZ ionako marginalan problem s kojim će se stranka zabaviti kad za to dođe vrijeme. Sanader na Rojsa ne želi trošiti riječi iako se ovaj stalno trudi da ga HDZ konačno izbaci iz svog članstva. Uskoro će se Rojsu ta želja i ostvariti.

U redu je da Sanader želi biti premijer, čak nije neoprostivo što se tako već i ponaša. Ako se sam izolirao, ne može se tužiti da ga mediji guraju u izolaciju, jer njihov mu je prostor manje-više uvijek otvoren. Na koncu, nije li upravo on na čelu najveće političke stranke u državi, pa bila ona i u oporbi?

Čini se ipak da je pomalo izgubio osjećaj za realnost. Za pobjedu na izborima treba mu dobar program kojem će birači dati svoje povjerenje, osmišljena i precizna kampanja i vrsni suradnici, kao i masa onih nevidljivih lobista na terenu koji ionako najviše i pridonose pobjedi stranke na izborima, a da se o njima u javnosti nikad ništa i ne dozna.

Međutim, ako Sanader i dalje nastavi biti nepopustljiv u svojoj zatvorenosti, s kim će kasnije surađivati pobijedi li na izborima?