S koliko mržnje je g. Zvonko Ivanković u svom reagiranju na »hrvatskog Havela« jurišao na mene u članku »Dok se ne promijene hrvatski narod i Europa, Paraga neće na izbore«, čitatelji su srećom imali prilike pročitati 24. veljače ove godine, i ujedno se zahvaljujem cijenjenom Novom listu što je svoje stranice otvorio i za dijametralno suprotno shvaćanje demokracije. Osobama poput g. Zvonka Ivankovića treba omogućiti misao gđe. Simone Weil: »Kao što je jedini način da se ukaže poštovanje onome tko gladuje dati mu jesti, isto tako je jedini način da se ukaže poštovanje onome tko se stavio izvan zakona taj da ga se vrati u zakon podvrgnuvši ga kazni koju on predviđa.«

Podsjećam g. Zvonka Ivankovića da su, njegovi, »Račanovi socijaldemokrati« na vlasti javno obznanili kako će se u Hrvatskoj provesti istraga i suditi ratnim zločincima iz partizanskih redova. Kao što je Račan štošta obećao, štošta se nije ostvarilo, a takvo je ponašanje tipično za reformirane komuniste. Zato smatram da Hrvatska ne može naprijed s reformiranim komunistima, nego samo s demokratima koji u bivšoj političkoj državi SFRJ nisu služili totalitarnom režimu nego se zalagali za ljudska prava i pravnu državu, jer samo u pravnoj državi ljudi za svoje mišljenje ne bivaju naknadno kažnjavani. Upravo je Račanova garnitura nakon 1.12. 1971. (Karađorđevo) zamijenila reformirane komuniste Savku i Tripala i naknadno kaznila Brunu Bušića, Vladu Gotovca, Antu Paradžika, Dražena Budišu, Ivana Zvonimira Čička i cijeli niz drugih osoba zbog toga što su pripadali demokratskom pokretu Maspok u kojemu su iznosili svoje mišljenje o političkom sistemu Jugoslavije.

Gosp. Zvonko Ivanković bježi od činjenica (ad rem) i prelazi na odgovor (ad hominem) proizvoljnim klevetanjem moje osobe. Kaže da se sa mnom po drugi put susreće u Novom listu na isti način, da naime ja bježim od činjenica, prelazeći na odgovor proizvoljnim klevetanjem njegove osobe. Problem g. Zvonka Ivankovića je što on ne priznaje povijesne činjenice, i što misli da se nalazi u 1945. godini u kojoj je on »oslobodioc« hrvatskog naroda, a ja poraženi ustaša, fašist. Međutim, ja sam rođen 1968. godine u Zagrebu i odrastao u antifašističkom demokratskom okruženju Savezne Republike Njemačke. Za mene vrijedi antifašizam samo ako je povezan s demokracijom, a antifašizam u spoju s komunizmom neminovno predstavlja spoj komunističke ideologije i komunističkog terora čime rezultira totalitarizam kakav je postojao u »antifašističkoj« SFRJ.

Proglašavati lustraciju »čišćenjem« i »ustaškim i nacističkim«, kao što je to učinio g. Zvonko Ivanković, znači suprotstavljati se lustraciji koju su Amerikanci proveli u postratnoj Njemačkoj, a ta lustracija zove se denacifikacija. Pošto je u Hrvatskoj od 1945. do 1990. postojao komunizam onda Hrvatskoj treba dekomunizacija, a nju ne mogu provoditi reformirani komunisti jer denacifikaciju u Njemačkoj nisu provodili »reformirani nacisti« nego demokrati. Ako se prihvati »Vontin aksiom« onda je i Vaclav Havel ustaša, nacist, jer je u Češkoj proveo »čišćenje« komunističkih kadrova koji su kršili ljudska prava. Neinformirani g. Zvonko Ivanković ne zna da su lustracije provedene u Bugarskoj, Litvi, Češkoj, Njemačkoj i Kambodži. Lustracija u kombinaciji sa suđenjima komunističkim funkcionerima, koji su kršili ljudska prava, provedena je u Njemačkoj i Češkoj, a u Kambodži je organizacija UN osnovala i međunarodni sud za suđenje komunističkim zločincima. Posljednji generalni sekretar istočnonjemačke komunističke partije, Egon Krenz, još uvijek izdržava zatvorsku kaznu jer je kršio ljudska prava.

Bježanje od činjenica predstavlja šutnja g. Zvonka Ivankovića na tvrdnju da je kardinala Stepinca predstavljao kao fašista, a od argumenata iz reagiranja Ureda za odnose s javnošću Hrvatske stranke prava 1861. pod naslovom »Herojska borba kardinala Stepinca« je g. Zvonko Ivanković pobjegao kao vrag od križa, i to po drugi put u pet godina. Ne kitim se funkcijama jer nisam ptica, a kad mi se ime pojavi ispred gore spomenutog ureda onda iz ideala. Nisam »u međuvremenu postao profesor«, nego od dana kada sam na Sveučilištu u Zagrebu diplomirao, daleko prije nego se g. Zvonko Ivanković sa mnom susreo u Novom listu prije pet godina. Upravo je preko gore spomenutog ureda naša javnost čula prava pitanja (činjenice) svaki put kada nisu bila cenzurirana ili spremljena u uredničku ladicu na zadovoljstvo reformiranih komunista. Upravo suprotno od klevete g. Zvonka Ivankovića javni servis Ureda HSP 1861. za odnose s javnošću cijeni hrvatsku javnost bez koje društvo ne može biti pluralno i javno. Ne postoji »pravaško ograničavanje i vrijeđanje prava drugih« u politici Dobroslava Parage, kao što kleveće g. Zvonko Ivanković, nego je pravaštvo Dobroslava Parage hrvatskim državljanima bez obzira na etničko porijeklo i vjeru obranilo pravo drugih na javnu riječ i ljudska prava, a u slučaju velikosrpske agresije 1991. obranilo dragovoljačkim jedinicama Hrvatske vojske pod imenom HOS pravo hrvatskog naroda na slobodu.

Gosp. Zvonka Ivankovića smeta jedan top ispred Starčevićevog doma u Zagrebu, a nisu ga smetale stotine topova JNA uperenih 1991. iz »kasarne maršal Tito« u Zagrebu na grad Zagreb. Ja Vas, g. Zvonko Ivankoviću ovime javno prozivam da se izjasnite da li je JNA iz 1991. bila neprijatelj hrvatskom narodu, zajedno s KOS-om, ili je to bio HOS? Ponovo Vas pitam: da li je kardinal Stepinac heroj ili fašist? S pravom sam Vam u odgovoru 11. veljače ov. g. napisao da ne znate da su hrvatski antifašisti fizički nestali kada je Tito likvidirao Andriju Hebranga jer Vi u svojoj knjizi »Hebrang« niste razobličili »velikosrpske falsifikate«, kao što tvrdite, nego falsifikate jugo-komunističke Ozne pod čijim se tretmanom antifašist i ratni zapovjednik Glavnog štaba NOV Hrvatske Andrija Hebrang našao nakon rata. Podsjećam Vas da ste Vi bili visoki oficir – major Ozne, podsjećam Vas da ste knjigu »Hebrang« objavili tek 40 godina nakon njegove smrti, i tek osam godina nakon smrti Vašeg vrhovnog komandanta. Vi se morate zamisliti nad riječima kćeri pokojnog Hebranga, gđe. Dunje Hebrang u »Danasu« od 12. srpnja 1988. kojima je Vašu knjigu o njenom ocu proglasila »mrtvorođenčem«. Podsjećam Vas da je maršal Josip Broz Tito dao ubiti Andriju Hebranga, i podsjećam Vas da Vi kao nereformirani komunist zajedno s reformiranim komunistima slavite ubojicu Josipa Broza Tita, i ništa ne držite do njegove žrtve Andrije Hebranga – sram Vas bilo. Kada ste se založili za sudsku rehabilitaciju umorenog i oklevetanog Andrije Hebranga? Nije valjda dovoljno da se jedna ulica u Zagrebu imenuje njegovim imenom. Kad je pokojna sugruga Andrije Hebranga, Olga Hebrang, u srpnju 1990. godine, dva mjeseca nakon smjene SKH s vlasti zatražila od suda u Zagrebu rehablitaciju za svog pokojnog supruga, dobila je odgovor neka pravdu potraži od suda u Beogradu – to je bio odgovor Franje Tuđmana – zaštitnik Balena, kojemu je sramotno udijelio čin generala Hrvatske vojske Republike Hrvatske, a Balenov suradnik je Zvonko Ivanković Vonta.

Ne ljutim se zajedno s g. Paragom na hrvatski narod, jer hrvatski narod nije slijep, nego hrvatskom narodu reformirani komunisti priječe demokratsku alternativu HDZ-u i Račanovoj koaliciji jer u ministarstvu pravosuđa od 1993. sve vlade do danas vrše političko nasilje nad Dobroslavom Paragom. A to Vam ne tvrdim samo ja, to Vam može potvditi g. Slobodan Šnajder, g. Danko Plevnik, g. Ivo Banac, g. Ivan Zvonimir Čičak, g. Tonino Picula, a g. predsjednik Republike Stjepan Mesić, čiju volju hrvatskog naroda za izbor za Predsjednika poštujem, iako ga nisam birao, javno je priznao 1995. da je Paragi na izborima 1992. ukradeno između pet i sedam posto glasova. I te kako priznajem demokratske izbore u višestranačkom sustavu, ali do sada su samo prvi izbori 1990. bili slobodni, a svi drugi su nominalno slobodni, što g. Zvonku Ivankoviću može potvrditi američki Senat koji je izbore u Hrvatskoj ocijenio kao »nominalno slobodnima«, a nisu slobodni jer nemaju višestranačku izbornu kontrolu brojenja glasova. I još jedan demanti g. Zvonka Ivankovića – nisu Račanovi socijaldemokrati raspisali prve višestranačke izbore nego prvi čovjek SKH, Stanko Stojčević, a to ne tvrdim samo ja nego i g. Stipe Šuvar, pa se, molim Vas, obratite njemu za daljnja tumačenja u vezi »Račanovih socijaldemokrata«.

Ja Vam, g. Zvonko Ivankoviću nisam kriv ako se 1945. niste dovoljno napili ustaške krvi. Prezirem Vas kao i svakog još živućeg nacističkog SS-Obersturmbandführera. I na kraju, badava g. Zvonku Ivankoviću ako našu javnost upućuje na poznavatelja »stvarnog« Havela, g. Zimu, jer moj članak na koji se g. Zvonko Ivanković javio nije naše čitateljstvo upoznavao s Vaclavom Havelom, jer ga Hrvati znaju, nego s »hrvatskim Havelom« Dobroslavom Paragom kojega hrvatska javnost zbog medijske i političke blokade reformiranih komunista ne zna dovoljno, a g. Paraga će u stvarno demokratskoj, a ne nominalno demokratskoj Hrvatskoj na izborima dobiti onoliko glasova koliko je dobivao Vaclav Havel u demokratskoj Češkoj, jer i jedan i drugi su, demokrati, antifašisti i antikomunisti.

»Stari dečko« Zvonko Ivanković i dalje će me opterećivati sve dok ne počne baratati činjenicama. Meni je žao ako je zločin što sam rođen samo zato što ne želim reformirane komuniste, a kamoli nereformirane jugo-komuniste. Ustaša ili fašist nisam jer sam demokrat, i bit će sasvim u skladu s demokratskom težnjom ako će stranice Novog lista i dalje biti otvorene za »antifašističkog oslobodioca«, gospodina konspirativnog – Vontu, reagira prof. Goran Jurišić iz Zagreba.