Evo primjera koji su se dogodili u samo dva-tri posljednja dana. U nedjelju zagrebački su policajci zaprijetili smrću novinarima Večernjeg lista, bijesni jer su ih ovi snimili kako na cesti udaraju muškarca kojega su prethodno izvukli iz automobila. Čim su snagatori reda i sigurnosti vidjeli da je njihovo cipelarenje ovjekovječeno, odmah su počeli prijetiti, fotoreporteru su nasilno htjeli oduzeti film, pokušali su mu utjerati strah u kosti tvrdnjama da znaju gdje živi te će ga ubiti.

Prljav, drzak, ucjenjivački i prijeteći način novinara – tako je ministrica obrane Željka Antunović u petak prokomentirala Feralov članak o eksploziji vojnoga skladišta u Dubokome jarku prije devet godina, prema kojemu je tada izgorjelo više od tone smrtonosnog cijanovodika. Po njoj, novinari pokušavaju skrenuti pozornost javnosti na senzaciju koja uopće ne postoji. Ona se u tu igru ne da uvući, na pitanja o udesu ne odgovara, jer, kaže, njen »posao i odgovornost u Ministarstvu obrane nadilaze kopanje po arhivama i skidanje oznaka tajnosti s potpuno nevažnih dokumenata«. Ministricu, čini se, nitko nije upozorio da u zonu njene odgovornosti spada i davanje zatraženih informacija, ne samo medijima nego i građanima uopće. I nije njeno da odlučuje o tome koja je informacija za javnost važna a koja nevažna. Još manje joj pristoji da interes medija za neku temu proglašava prljavim i prijetećim.

Vrijeme je da se suci bave novinarima – najavio je u petak predsjednik sudačke organizacije Vladimir Gredelj, koji je odnos novinara prema sudbenoj vlasti pretvorio u središnju temu Zbora udruge hrvatskih sudaca. Razlog za raspravu o medijima našao je u »neviđenoj agresiji na neovisnost sudstva«. Riječ je o dva slučaja koje su novinari kritički apostrofirali – odluci Vrhovnog suda po kojoj je lopovska privatizacija Slobodne Dalmacije, čuveni kutleraj, simbol kriminalne Tuđmanove pretvorbe, proglašena urednim poslom, te odlukama zagrebačkog Trgovačkog suda u vezi s Croatia busom, koje de facto idu na ruku mutnim pretvorbenim profiterima a na štetu radnika. Po Gredelju, skandalozne je sudske odluke, valjda, trebalo odšutjeti, u ime neovisnosti sudstva. Ne može sudska vlast, kao ni bilo koja druga grana vlasti, biti izuzeta od suda javnosti. Pogotovo dok donosi ovako problematične presude. Loš rejting sudstva nije rezultat kritičkog pisanja medija, nego posljedica odluka koje sudovi donose, odnosno ne donose.

Uloga je medija oglasiti da je car gol, čak i dok se svi drugi duboko klanjaju. Učestali napadi na novinare u posljednje vrijeme pokazuju da su mnogi za svoju lošu sliku spremni kriviti i razbijati ogledala. Odstrijeliti glasnika loših vijesti, ubiti pticu rugalicu. Kao sve bi bilo sjajno, samo da nema novinara. Akteri grdih vijesti htjeli bi ušutkati i zatrti one koji ih samo prenose – pa policajac, sklon šaketanju, prijeti novinaru koji je snimio njegovo prekoračenje ovlasti; umjesto da odgovori na pitanje ministrica novinare proglašava prljavim; suci koji su vlastiti dignitet bacili pod noge najavljuju da će na svome autoritetu poraditi tužbama protiv novinara.