Slobodna Dalmacija: 04. 03. 2003.

ZAKULISNE IGRE - ŽESTOKI SUKOBI RAZLIČITIH LOBIJA U NAJJAČOJ HRVATSKOJ STRANCI

Bivši Udbini agenti u HDZ-u bi vodili kadrovsku politiku

Unutar HDZ-a vode se smišljene igre kojim se namjerava s pozicija odakle se mogu utjecati na odluke unutar stranke izbaciti suprotni lobiji - Prljave igre i opstrukcije izlaze iz kruga bliskog obavještajnim krugovima iz predratnog, ratnog i poratnog vremena

Piše: Tomislav ZORIĆ

Unutar HDZ-a BiH odvijali su veliki sukobi lobija oko raspodjela dužnosti na državnoj, federalnoj razini i županijskim razinama vlasti. Tako je, prema informacijama koje smo dobili od izvora bliskog vrhu ove stranke, došlo do sukoba oko određenih pozicija, kako za ministarska mjesta u Vladi FBiH, tako i za druge dužnosti. Duže vrijeme vodio se spor oko HDZ-ova prijedloga za ministra obrane FBiH. Tako je na Središnjem odboru stranke odlučeno da se na tu dužnost kandidira general Dragan Ćurčić, bivši zamjenik zapovjednika Združenog zapovjedništva VF BiH, za kojeg se unaprijed znalo da ne može dobiti suglasnost OHR-a i SFOR-a. To je, kako naš izvor navodi, sve bio dio smišljene igre kojom se namjeravalo s pozicija odakle mogu utjecati na odluke unutar stranke izbaciti tzv. generalski lobi.

Zakulisne igre

Alternativa Ćurčićevoj kandidaturi bio je brigadir Slavko Marin, koji je, prema kazivanju našeg izvora, bio prihvatljivije rješenje zbog svoje umjerenosti, dobre stručne osposobljenosti te velikog iskustva na različitim poslovima unutar Minstarstva obrane FBiH, te je kao izuzetno vrijedan i pedantan časnik zavrijedio velik ugled među pripadnicima vojske.

Ali ni brigadir Marin nije ostao pošteđen prljavih igara, te se i njega opstruiralo, jer je stvarna namjera HDZ-ova lobija bliskog obavještajnim krugovima iz ratnog i poratnog vremena bila na tu dužnost postaviti Mira Nikolića.

Nikolić je bio savjetnik za vojna pitanja Ante Jelavića u vrijeme Hrvatske samouprave. Na taj način ova HDZ-ova struja imala bi svog čovjeka, kako ga naziva naš izvor, na mjestu ministra te bi tako zadali konačan udarac "generalskom lobiju" i njihov utjecaj u MOFBiH sveli na minimum. Međutim, upitno je hoće li taj utjecaj biti uistinu minimalan, a u ovo sumnjaju i predstavnici međunarodne zajednice.

Iste zakulisne igre odigravale su se i prigodom podnošenja kandidature Dragana Vrankića na mjesto ministra financija, a kojem se OHR dvoumio dati svoju suglasnost zbog toga što ga se dovodi u vezu s Perom Markovićem protiv kojeg je 12. rujna 2002. godine podnesena kaznena prijava od kantonalnog tužilaštva u Sarajevu zbog "osnovane sumnje da je od 4. rujna 1996. godine do 9. rujna 1997. godine u svojstvu načelnika općine Čapljina zlorabio položaj ili ovlasti propuštanjem vršenja radnji u okviru svojih ovlasti ... u namjeri promjene demografske strukture stanovništva na području općine Čapljina." (Spis tužilaštva br. 09-12/4-KU-30). Ovu kaznenu prijavu, kako tvrdi naš izvor, potpisao je od FMUP-a Dragan Lukač, tadašnji direktor policije, trenutačno "udomljen" kao jedan od direktora u SIPA-i (Središnja, krovna, obavještajna organizacija u BiH), a sve zahvaljujući potpori svojih velikih prijatelja, predsjednika NHI-ja, Krešimira Zubaka, te Munira Alibabića, smijenjenog ravnatelja FOSS-a, a uz potporu francuskih obavještajnih službi.

Predratne veze

Lukač je danas svakodnevni gost hrvatskog člana Predsjedništva, Dragana Čovića, a ne može se preskočiti ni njegovo poznanstvo i prijateljevanje s Ivanom Dusparom, jednim od HDZ-ovih obavještajaca. S potonjim je cijelo vrijeme Alijansine vladavine bio u vezi te mu davao korisne informacije o "Založbi kralja Tomislava", koje je dobivao preko svoga dugogodišnjeg kolege i prijatelja Petra Krndelja.

Krndelj je bivši pripadnik SDB-a, koji je u prijateljskim odnosima s već spomenutim hadezeovcem Markovićem, kojeg je "školski odrađivao".

Duspara inače pretendira na čelno mjesto Hrvata u FOSS-u, a u tome mu nesebično pomaže aktualni ravnatelj SIPA-e Sredoje Nović. Nović je rođen 14. veljače 1947 god. u selu Donjem Detlaku pokraj Dervente, a njihova veza datira još iz bivšeg, komunističkog sustava.

Naime, Nović je radio u Državnoj bezbednosti i imao "na vezi" suradnika Ivana Dusparu. Ovdje se nezaobilazno postavlja i pitanje njihove upletenosti u pad bosanske Posavine u srbočetničke ruke. Njih dvojica, prema kazivanju našeg izvora, bili su na vezi cijelo vrijeme ratnih zbivanja, kao što su i danas.

Duspara je prije rata obnašao dužnost načelnika Stanice javne bezbjednosti u Derventi, te je vršio obradu franjevaca svećenika u bosanskoj Posavini. Naročito se "istaknuo" u obradi, danas pokojnog, fra Miroslava Cvitkovića, tadašnjeg gvardijana franjevačkog samostana na Plehanu.

O tome je sam Cvitković govorio novinarki Suzani Mijatović u opširnom intervjuu za Slobodnu Bosnu, koji je naslovljen sa "Ivan Duspara, jedan od vodećih Jelavićevih obavještajaca, Miroslava Cvitkovića, fratra sa Plehana, otjerao je na robiju!". Duspara je nadalje svesrdno, i uz veliku novčanu naknadu, pomagao svojim bivšim kolegama iz SDB-a, koji su tada bili u srbočetničkim vojnim formacijama.

Nadalje je osobno rukovodio s aktivnostima oko Hercegovačke banke, te zajedno s Antom Bakovićem otvorio više free shopova na području bosanske Posavine. Baković je tada bio zadužen za BiH u ime HIS-a Republike Hrvatske.

Slučaj Kraljević

Duspara je, zbog toga što je "dobro" obavljao posao, nagrađen stanom u Zagrebu, koji mu je kupljen u vrijeme dok je SNS-om upravljao Ivica Primorac. Primorac je takve djelatnike, kao što je Duspara, dobro nagrađivao jer je i sam bio nagrađivan za "dobro obavljene poslove" od svojih nalogodavaca. Posebno se to odnosi na slučaj ni do danas u potpunosti razriješenog ubojstva generala HOS-a Blaža Kraljevića i njegove pratnje.

Nakon ovog ubojstva, Primorac, koji je dva dana prije napustio HOS, je otuđio svu dokumentaciju o HOS-u. Nestale su kompjutorske diskete s povjerljivim podacima. Ubrzo nakon tih događanja Primorac postaje zamjenik načelnika Glavnog stožera HVO-a.