Mišić je mladi policajac, kojega je nesretnog strefilo da predstavlja snage reda i sigurnosti prilikom prošlogodišnjeg Bandićeva pijanog divljanja. Izbačen je iz službe kada se posumnjalo da je on medijima dostavio zapisnik iz kojeg se vidi da je tadašnji zagrebački gradonačelnik lagao i javnosti i sudu. Prava je istina da se Bandić opirao i prijetio te je policiji ponudio »ruka ruku mije« aranžman. Neki su neugodni detalji iz te prve bilješke kasnije jednostavno izostavljeni. Nisu stigli ni do suda.

Zbog cijele afere Bandić se na hijerarhijskoj ljestvici morao pomaknuti stepenicu niže, ali glumi gradonačelnika u sjeni. Policajac Mišić, valjda jer se previše ozbiljno držao one da su svi građani pred zakonom jednaki, ostao je bez posla. Bandić se sada, srce od čovjeka, predstavlja dobrotvorom, pa, kao, poziva ministra Lučina da Mišića vrati na posao. Hoće li od toga što biti, teško je reći. Ali njihovo loptanje sudbinom jednog mladog čovjeka, koji je žestoko kažnjen jer je korektno obavljao svoj posao, cinično je i krajnje degutantno. Umjesto da ih stigne zaslužena kazna, oni sada na njemu još pokušavaju glumiti velike geste, fingirajući plemenitost, sve zbog javnosti i skorih izbora.

Jučer su se i sabornici ponovo bavili zakonom koji bi trebao urediti ponašanje političara i ograničiti njihovo divljanje. Donošenje zakona o sprečavanju sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti bilo je jedno od glavnih izbornih obećanja, ali, eto, na dnevni red dolazi tek potkraj mandata. Vladin prijedlog djeluje dosta bezubo. Za političara uhvaćenog u nedjelu, to jest za utvrđenu zloupotrebu položaja, Vlada je predvidjela novčanu kaznu; prijedlog istog zakona, izašao iz HSP-ove radionice, traži ozbiljnu političku sankciju – razrješenje i političko umirovljenje, to jest izbacivanje iz politike na pet godina.

U svojim zahtjevima prema političkoj klasi sadašnja je vlast bila mnogo rigoroznija dok je bila u opoziciji. Tada je obuzdavanje svemoći, korumpiranosti i bahatosti političara smatrala jednim od prioriteta. Sada je svoj stav sasvim olabavila. U tome je sigurno utjecajna bila i činjenica da sprega politike i biznisa više nije specijalitet samo HDZ-a. Prema jednom, jučer spomenutom istraživanju, 158 dužnosnika Vlade i Sabora sudjeluje u vlasništvu 164 poduzeća; osam ministara i jedna potpredsjednica Vlade imaju udjele u 29 firmi. Dramatičnu bi intonaciju toj temi trebala dati i izjava ravnatelja USKOK-a Željka Žganjera, koji je baš uoči saborske rasprave o sukobu interesa političara ustvrdio da »organizirani kriminal ima svoje ljude u vitalnim dijelovima sustava«, uključujući politiku, državnu upravu, policiju, sigurnosne službe, sudstvo...

Kad, i ako, sadašnja vlast ipak na koncu donese zakon koji će postaviti određene norme ponašanju političara i suziti mogućnosti njihove korupcije i zloupotrebe funkcija, on će se primjenjivati tek na garnituru koja će vladati Hrvatskom nakon izbora. U međuvremenu pozicija i opozicija međusobno će se nadmetati optužbama tko je veći u lopovluku, a javnost sve će manje među njima praviti neku bitnu razliku.