Čekamo vas u Beogradu – tim je srdačnim pozivom ministar vanjskih poslova Srbije i Crne Gore, Goran Svilanović, okončao jučer razgovor s hrvatskim predsjednikom Stipom Mesićem. Mesić se u Beogradu očekuje, po prilici, za mjesec dana, na summitu šefova država i vlada zemalja uključenih u Proces suradnje u Jugoistočnoj Europi.

Svilanovićev posjet Zagrebu, kao i hrvatsko-bosanski razgovori dan ranije, odvijali su se u vrlo dobroj atmosferi. Obje prigode Hrvatska je iskoristila da susjedima predstavi svoju aplikaciju za prijem u Europsku uniju. Hrvatski ino-ministar Picula izričito je, kao glavni cilj svoje posjete Sarajevu, naveo upoznavanje bosanskohercegovačkog rukovodstva s hrvatskim zahtjevom prema Bruxellesu, ističući kako je Hrvatskoj posebno stalo do toga da njen čin u susjednim zemljama bude dobro shvaćen i prihvaćen. Svilanović je izrijekom rekao da njegova država pozdravlja i potpuno podupire hrvatsku aplikaciju, jer smatra da je to i u njenom interesu. Beograd također želi u Europsku uniju; računa da s pozitivnim ishodom za Hrvatsku i njemu rastu šanse.

Ideja o traženju razumijevanja i podrške u susjednim zemljama vjerojatno je Hrvatskoj sugerirana iz Bruxellesa. Međunarodna zajednica konstantno inzistira na regionalnoj suradnji. Službeni je Zagreb to počeo uvažavati, iako se i dalje znade čuditi činjenici da mu put u Europu vodi preko Balkana. Istina, efikasnost suradnje još nije zadovoljavajuća, mnogo je tu inertnosti i mrtvog hoda, ali ta se primjedba generalno tiče ukupnog funkcioniranja aktualne vlasti.

Tražeći razumijevanje i podršku za aplikaciju, Hrvatska zapravo želi potporu za svoje odvajanje od regionalne uvezanosti. Traži da joj susjedi ne prave probleme što u Europu želi samostalno, bez čekanja da i drugi dozriju do te solucije. Realno, Hrvatska za takvu perspektivu ima mnogo više šanse od svoga istočnog komšiluka. Prednjači i ekonomskom i političkom tranzicijom. To je činjenica.

Ali hrvatska aplikacija za članstvo u Europskoj uniji ima, kako kaže Picula, i svoju regionalnu dimenziju. Sudbina Hrvatske bitna je i za njene susjede, kao i za cijelu regiju. Bude li primljena u europsko društvo, ona postaje dobar primjer, putokaz, model koji bi trebalo slijediti. Dokaz da za izmučene zemlje ex-jugoslavije ima šanse. Kako se Hrvatska bude približavala Uniji, tako će sve više Europe biti na Balkanu. Od Zagreba se očekuje da na neki način bude regionalni lider. Račanova je vlada u posljednje vrijeme sve otvorenija prema toj mogućnosti. Čini se da je shvatila kako može birati: ako u želji za Europom, okrene leđa balkanskim zemljama, ostat će osuđena da podijeli sudbinu regije kojoj ne želi pripadati; ako se odluči za intenziviranje suradnje s istočnim susjedima, mnogo je šanse da joj se otvore vrata Zapada.

Mesić je otpočetka razumio taj paradoks. Nije bježao od razgovora i suradnje s Bosancima ili Srbima. Što je jedan od razloga njegova dobrog prijema u Europi. Njegovu prekodrinsku vizitu nacionalistički će dio javnosti, vjerojatno, dočekati na nož. Situacija u Hrvatskoj nije jednoobrazna – dok uspješni privrednici kupuju poduzeća po Srbiji, dotle se u sabornici još uvijek može čuti izrugivanje na nacionalnoj osnovi. Sigurno je da se odlaskom hrvatskog predsjednika u Beograd dodatno uvećavaju hrvatske šanse u Bruxellesu. Jer se Hrvatska doima kao normalna i civilizirana zemlja.