Kao Zagrepčanin volio bih da neki ljudi s entuzijazmom nastave dalje, neovisno slažu li se ili ne, volio bih da na idućim izborima glasujem za Milana, Vlastu, Zdravka i ostale, poručio je predsjednik SDP-a Ivica Račan sa savjetovanja zagrebačke organizacije svoje stranke. Također, dodao je, »na hrvatskom tlu, prvi put, nema stranih vojnika, prvi put nemamo stranog gazde, pa ni 'jape'(oca)«.

Predizborni poklič aktualnog hrvatskog premijera za jedinstvom u vlastitim redovima posljednji je pokušaj discipliniranja stranke koja je trećesiječanjskim svrgavanjem desetogodišnje HDZ-ove vlasti preuzela najznačajniju ulogu u političkom životu Hrvatske. No njime se Račan tek u nijansama udaljio od vladavine Franje Tuđmana i načina na koji je on upravljao Hrvatskom, kao i od partijskog načina političkog razmišljanja kojega su obojica baštinila gotovo u podjednakoj mjeri. Naime, poziv pripadnicima tzv. socijaldemokrata da glasuju za sve ono što nosi predznak »SDP«, jer će to učiniti i njihov Vođa, suštinski podsjeća na Tuđmanovo »Imamo Hrvatsku!«. Franjo je Hrvatsku izjednačavao s HDZ-om, a Ivica SDP s njezinim ulaskom u Europu.

Tom prigodom nije pojasnio kako je moguće biti (socijal)demokrat i glasati i za Pavićku i za Bandića i za Tomca u paketu koji svojim političkim, osobnim i ljudskim različitostima i postupcima nikako ne mogu simbolizirati logo njegove stranke: SDP. I koji su svojim unutarnjim i međusobnim sukobima doveli u pitanje ono temeljno pitanje što čini poveznicu djelovanja svake političke grupacije – svjetonazor. Isto što čini Račan, činio je i Tuđman. Ni on nije pozivao da se ljudi opredjeljuju za osobe, već za njega i njegov pokret. Ukoliko to ne bi činili, bivali bi izopćeni kao »antihrvati« i neprijatelji Hrvatske. Kada danas čujemo Račana kako priziva spajanje nespojivog, može nam se ukazati i Franjo koji želi da se »njegovi« danas-sutra jednoglasno izjasne za Sanadera, Pašalića, Granića i Ivankovića.

I u oba slučaja samo se o tom »entuzijazmu« radi. O onome kojemu je najbitnije zadržati vlast pod svaku cijenu. Titula »Jape Nacije« svima je podjednako draga i omiljena, i Tuđmanu, i Račanu, i Budiši, i Tomčiću, i Đapiću, ili nekome šestome koji o njoj snuje. Pri tome je najmanje bitno što je netko tvrde, »hard-boiled« metode, zamijenio nešto mekšima, sofisticiranijima. Ako je Tuđman, rječnikom krimi-romana, bio Spillaneov Mike Hammer, onda je Račan Simenonov Maigret. I koliko je dvojici detektiva poslanje bilo, služili se silom ili mozgom, istina, tako je našim »inspektorima« jedini cilj sačuvati vlast.

»Vlast korumpira. Apsolutna vlast pak apsolutno korumpira«, govorio je Lord Acton. Svjedok Rooseveltovih ratnih tajni Bijele kuće Robert E. Sherwood samo je dodao: »Zacijelo je čovjek koji teži za apsolutnom vlašću pokvaren«.