Zaduživanje je za Hrvatsku jednako razvoju – tako je ministar financija Mato Crkvenac pokušao minorizirati dramatične informacije o rastu hrvatske zaduženosti. Dok je bio u opoziciji Crkvenac je upozoravao da Hrvatska ne smije kao grlom u jagode srljati u povećavanje inozemnog duga, jer to neće moći izdržati. Funkcija mu je promijenila perspektivu i retoriku. Kad god proda u inozemstvu neku tranšu državnih obveznica, ministar se raduje kao malo dijete jer su, kako tvrdi, kamate povoljne. Ali čak i neupućeni u ekonomsku problematiku znaju da se i zajmovi dignuti pod dobrim uvjetima ipak jednom moraju vratiti. A to Hrvatskoj postaje sve veći problem.

Krajem prošle godine ukupni je hrvatski inozemni dug premašio 15 milijardi dolara i danas je svaki Hrvat dužan skoro 3500 . Krajem 2001. inozemni je minus svakog građanina Hrvatske bio za tisuću dolara manji. U godinu dana dug je narastao za rekordnih četiri milijarde dolara, što znači da je uvećan više od trećine. Nema naznaka da u 2003. apetiti postaju skromniji. Ekonomski znalci ističu da je alarmantna ne samo ukupna visina duga, nego i brzina njegova rasta. Sadašnja se akceleracija pretvara u pravi stampedo.

Vladini izvori također tvrde da otplata dugovanja Hrvatskoj ne predstavlja nikakav problem, pa nema opasnosti da je strani kreditori svrstaju među zemlje s kojima je rizično poslovati. Argument su im izuzetno visoke rezerve središnje banke, dovoljne da u svakom trenutku osiguraju vanjsku likvidnost Hrvatske. Kritičari, pak, upozoravaju da servisiranje dugova nadmašuje ekonomske potencijale zemlje. Da ih Hrvatska svojom proizvodnjom nije sposobna pokriti.

Tako ekonomist Branko Horvat prognozira bankrot države već potkraj ove godine. Po njemu, gospodarska politika Račanove vlade vodi Hrvatsku u propast, a političari lakiraju stvarnost i narodu lažu u lice. Horvat tvrdi da je prva laž da se vanjski dug može servisirati iz državnih rezervi. Po njegovom izračunu, ove godine pristižu otplate koje su do pet puta veće od rasta društvenog proizvoda, a on smatra da će se inozemni dug u izbornoj godini još povećavati.

Dubiozna je i Crkvenčeva tvrdnja da inozemni krediti Hrvatskoj omogućavaju razvoj. Najveći dio novih kredita nije uložen u razvoj, nego u servisiranje dosadašnjih dugova. Osim toga, za razliku od prijašnjih godina, kada je najviše kredita uzimala država, sada se u inozemstvu više zadužuju banke. A one tim zajmovima, upozoravaju ekonomski analitičari, kreditiraju kupovinu automobila i druge, uglavnom uvozne robe. Domaća proizvodnja od toga ništa nema. Povrh svega već se čuju i upozorenja da bi se Hrvatska mogla slomiti pod teretom zajmova koje uzima za izgradnju prometnica. Kako je netko duhovito primijetio, Račanovom ćemo cestom prema jugu – goli i bosi.

Podaci o bujanju inozemnog duga javnosti lede krv u žilama, jer bude asocijacije na argentinski scenarij. Posebno je zabrinjavajuća nonšalantnost kojom se Vlada prema tom problemu odnosi. Ministar Crkvenac samo što ne zacvrkuće kako je što veće zaduživanje za Hrvatsku baš dobro. Kao da se radi o poklonjenom. Ali isti je ministar svojedobno tvrdio da će i Vladina opstrukcija haškog zahtjeva u slučaju Bobetko povećati ekonomske šanse i kreditni rejting Hrvatske. A zemlju je dovela na rub sankcija i međunarodne izolacije.