Vjesnik: 11. 03. 2003.

Slovenija bahato lupa na vrata

ZORAN VODOPIJA

U odnosima Hrvatske i Slovenije postoji jedna konstanta koju je Račanova Hrvatska naslijedila od Tuđmanove: oni su kronično loši i kronično su na hrvatsku štetu. Promjene u slovenskoj i hrvatskoj vlasti nisu dovele do bitnih pomaka nabolje, unatoč određenoj sklonosti Kučana i Mesića, pa onda i Račana i Drnovšeka. Sadašnja je slovenska garnitura očito odlučila razmrdati tu pat-situaciju i izvući i dodatnu korist za svoju stranu.

Slovenija sljedeće godine ulazi u EU i NATO pa je odlučila iskoristiti taj polog kao polugu za dodatni pritisak na Hrvatsku. Hrvatskoj je EU najbliže tek 2007. i to nakon što se u razumnom roku prihvati njena aplikacija za članstvo, nedavno predana u Ateni. U Ljubljani vjeruju da se već sad mogu uhvatiti za potporu iz Bruxellesa u sporu s Hrvatskom. Zato su u pripreme za neizbježne nove pregovore s Hrvatskom krenuli agresivno do kraja zaklanjajući se europskim kišobranom.

Najavili su diplomatsku notu o Krškom koja bi Hrvatskoj ostavila samo da izabere manje loše od dva loša rješenja. A onda im je Mesić nabacio ideju o proglašenju hrvatskog gospodarskog pojasa na Jadranu, koju je slovenski ministar vanjskih poslova Rupel odmah proglasio provokacijom. Tu je ideju ministar Rupel shvatio kao hrvatsko odstupanje od bilateralnog ugovora o granici koji su Račan i Drnovšek parafirali, ali ga Hrvatski sabor nikad nije ratificirao. Prema tome, nikakvog ugovora od kojeg bi Hrvatska trebala odstupiti ni nema, što Slovenci ne žele shvatiti.

Slovensku je stranu dodatno uzbudila presuda našeg Vrhovnog suda kojom se trojici hrvatskih štediša Ljubljanske banke daje mogućnost da do izgubljenog novca dođu prodajom nekretnina Ljubljanske banke u Hrvatskoj. Javio se dosad samo direktor nove Ljubljanske banke koji kaže da Ljubljanska banka nema u Hrvatskoj toliko nekretnina da isplati sve hrvatske štediše. U Sloveniji se mijenjaju vlade, ali jedino što se ne mijenja je jačanje maksimalističkih pretenzija prema Hrvatskoj. U Hrvatskoj promjene vlada donose samo nove rupe u politici prema Sloveniji. Ima li, zapravo, Hrvatska neku strategiju u odnosima sa Slovenijom? Ako Mesić istrčava s prijedlogom o gospodarskom pojasu, a Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova o tome jasnog stava nemaju, osim notorne suzdržanosti, onda nema ni konzistentne politike prema ratobornom susjedu.

Hrvatska predugo prema Sloveniji vodi politiku čekaj i vidi što će se izleći. Izlegla se bahatost susjeda koji već rabijatno lupa na vrata dok se tu slatko drijema.