Vjesnik: 12. 03. 2003.

Produbljuje se jaz između »stare« Europe i Bushove Amerike

Za Jacquesa Chiraca, političara desne provenijencije - ako su takve podjele u današnjem svijetu uopće moguće - moglo se očekivati da će imati više sluha i razumijevanja za sadašnju američku administraciju od, recimo, »lijevog« Blaira / Polovina Amerikanaca smatra da Bush ide u rat zato što njegov otac nije završio posao u Pustinjskoj oluji

ZAGREB, 11. ožujka - »Udaljavanje Europe od Sjedinjenih Država bilo bi strašno opasno«.

Riječi su to britanskog premijera Tonyja Blaira, uoči završnog diplomatskog usuglašavanja oko nove rezolucije o Iraku u Vijeću sigurnosti. Signale koje su poslali Francuzi i Rusi da će posegnuti za vetom Blair je ocijenio kao poruku Saddamu Husseinu da može mirno spavati. »Odijeliti Europu od Amerike, savezništvo koje nam je dobro služilo preko pola stoljeća, bilo bi vrlo, vrlo opasno. Moramo naći novi temelj koji će nas ujediniti«, kazao je Blair.

Ove riječi britanskog premijera dolaze u delikatnom trenutku u kojem su odnosi Europe i SAD-a poremećeni do krajnjih granica, a gotovo se može reći da nikad nisu bili na nižoj točci. Amerika se osjeća kao da joj je Europa u presudnom trenutku okrenula leđa, a Europa (ili bar dio nje) želi pokazati da neće bespogovorno provoditi želje sadašnje američke administracije.

Od svega je najzanimljiviji ruski stav. Očekivalo se da će Putin, ako ni zbog čega drugoga, a ono zbog isprepletenih i kompliciranih gospodarskih odnosa s Amerikom, biti popustljiviji. Spominjala se i »vezana trgovina« u vezi s Čečenijom, za popustljiviji stav oko Iraka, a na kraju je Putinov kabinet, u nedjelju navečer, donio (neočekivanu) odluku o vetu.

Francuska, kao predvodnica antiratne koalicije, u sve žešćoj retorici protiv SAD-a, traži novo vrijeme za inspektore i izbjegavanje rata po svaku cijenu. Za Jacquesa Chiraca, političara desne provenijencije - ako su takve podjele u današnjem svijetu uopće moguće - moglo se očekivati da će imati više sluha i razumijevanja za sadašnju američku administraciju od, recimo, »lijevog« Blaira. No, dogodilo se suprotno. Što naravno ne znači da će Blair iz svega izaći bez rana i ožiljaka.

Amerika uoči rata nalazi se u fazi podijeljenosti, ali i jedinstva, koliko god to zvučalo inkompatibilno. Anketa New York Timesa pokazuje da sve veći broj Amerikanaca podržava rat u Iraku i bez rezolucije UN-a i da se broj Amerikanaca koji su za rat po svaku cijenu porastao s 58 posto čak za deset posto u odnosu na prošle mjesece.

Ipak, polovina Amerikanaca smatra da Bush ide u rat zato što njegov otac nije završio posao u Pustinjskoj oluji

Istodobno, američki diplomat John H. Brown podnio je u ponedjeljak ostavku protestirajući protiv rata u Iraku. Riječ je o drugom više pozicioniranom američkom dužnosniku koji je to učinio u posljednjih mjesec dana. »Diljem svijeta Ameriku se povezuje sa neopravdanom upotrebom sile«, napisao je Brown u ostavci.

Ostavku, protestirajući protiv rata u Iraku, podnio je i visoki savjetnik za sigurnost australskog premijera Andrew Wilkie, izjavivši da je »australska podrška glupa i nije vrijedna rizika«, ocjenjujući da bi Saddam mogao zaista upotrijebiti oružje za masovno uništenje ako bude napadnut.

Smirivanju naelektrizirane atmosfere pridružio se Romano Prodi, pozvavši Europljane da se »ne predaju« pred neuspjehom što nisu mogli postići zajedničku platformu prema Iraku. Iz Prodijevog reagiranja osjeća se razočaranje što Europa politički nije jedinstvena, jer predsjednik Europske komisije tugaljivo kaže da se ne može zadovoljiti time da Europa bude samo veliko zajedničko tržište. Prodi se zauzima i za Europu koja ima svoj politički stav s kojim se zajednički može boriti u svijetu, a sadašnja podijeljena Europa sigurno za to nije primjer.

Jurica Körbler