Još se ne zna tko je pucao na Đinđića, ali Srbija sigurno ulazi u fazu velike nestabilnosti i neizvjesnosti. Zemlji prijeti totalni kaos. Uvedeno je izvanredno stanje, kako bi se, kažu, spriječile još gore posljedice. Vlast se boji udara, mogućnosti da ubojstvo premijera iskoriste nezadovoljni dijelovi vojske ili policije. Analitičar »Vremena« Stojan Cerović kaže: »Budućnost Srbije krajnje je neizvjesna. Po budućnost zemlje Đinđićevo je ubojstvo jedna od najgorih mogućih vijesti. Bio je vrlo važan čovjek u Srbiji, bitan za reformski projekt, ne vidi se tko bi ga mogao zamijeniti. Pitanje je nismo li rat s podzemljem već izgubili.«

Srbija plaća cijenu rata koji je vodila. I cijenu vlasti koja je ratove vodila. U trinaest godina svoje vladavine Slobodan Milošević pretvorio je Srbiju u crnu rupu. Balkanskog su krvnika strpali iza haških rešetaka, ostala je zemlja premrežena kriminalom i banditizmom. Ratne vođe danas potražuje Haški sud. Naručitelje atentata mnogi su spremni vidjeti upravo među onima koji bi trebali završiti u Haagu. Isto je tako moguće da likvidaciju Đinđića potpisuje mafija, koja de facto vlada zemljom. Retrogradna je Srbija još jednom metkom obračunala s čovjekom koji je bio kakav-takav garant promjene i modernizacije. Da zavjerenička organizacija obuhvaća i dijelove policije, sudova, tužilaštva... pokazuju i detalji prethodnog pokušaja atentata na srbijanskog premijera. Kamionom koji se prije dvadesetak dana namjerno zaletio u Đinđićevo vozilo upravljao je pripadnik kriminalnog podzemlja, koji je nakon dva dana pušten i potom mu se gubi svaki trag.

Atentat na Đinđića loša je vijest i za Hrvatsku. Srbija je prvi susjed i nije nevažno hoće li odmah iza granice biti stabilna i pristojna zemlja ili bure baruta. Kaos ili izvanredna situacija u Srbiji moguće će za cijelu regiju postati izvor nove nestabilnosti. U najmanju ruku, zaustavit će proces njena normaliziranja. U međunarodnoj zajednici to može biti razlog nove rezerviranosti ne samo prema Srbiji, nego i prema bliskim joj državama. Izražavajući potresenost i zapanjenost, njemački ino-ministar Fischer odmah je ubojstvo u Beogradu proglasio dokazom da stanje u regiji još nije stabilno.

Atentat na Đinđića ujedno je pouka što se može dogoditi zanemari li se zadatak obračuna s kriminalom i mafijom. Ili, još opasnije, uđe li se s njima u zakulisne sporazume i aranžmane. Hrvatska taj posao također ofrlje odrađuje. Šef USKOK-a nedavno je izjavio da »organizirani kriminal ima svoje ljude u srcu sustava«, politici, policiji, tajnim službama, sudstvu... I u Hrvatskoj postoje snage koje nastoje provocirati njeno urušavanje u kaos i izvanrednost. Skora bombaška aktivnost po Zagrebu, i općenita nemoć policije da uđe u trag kilerima i stane na rep mafijašima, navodi na zaključak da će se problem ozbiljno shvatiti tek kad žrtve postanu političari. Krajnji je čas da se hrvatska vlast zamisli hoće li zaista čekati taj trenutak.