Slobodna Dalmacija: 13. 03. 2003.

Mario Kovač, SKJ i HSLS

Saša LJUBIČIĆ

Koliki su jednostavno prebrisali vlastitu prošlost, pa hine da su se rodili 1990., iako im je tjeme odavno prorijedilo, a trbuh se prelio preko pojasa. Gurali su se kroz Partiju, laktali za komitet, a sad bi najradije da to svi zaborave, kad su to već oni sami potisnuli duboko, duboko u sjećanje. Zgodna saborska polemika potvrđuje ovo što sam ispisao. Šibenčanin Mario Kovač (HSLS) spočitnuo je sugrađaninu Ivanu Niniću (SDP) da je njegova Partija 1971. godine eutanazirala Primorca kao suca, a ovaj mu odgovorio da on nije bio član Partije 1971. godine jer nije bio podoban, dok je Kovač, čim je navršio 18., stupio u Savez komunista. E, sad da Ninić nije iz Šibenika kao i Kovač, pojeo bi vuk magare, a bivši ministar prometa još bi se prikazao i kao progonjeni proljećar. Zamislite koji obraz treba biti da se drugome spočitava članstvo u SK-a, a sam si bio komunist i sad se toga sramiš, makar je u toj Partiji sjedilo na tisuće časnih ljudi koji su robovali svojim idealima i poštenju.

Sramiti se svoje biografije, znači otkinuti dio sebe da bi osigurao lagodniji život u sadašnjosti koje ćeš se opet stidjeti u budućnosti. Kako glupo, kako jadno.