Ako se ni u kojem slučaju Saddam ne može prispodobiti Haileu Selasiju, a Bush Mussoliniju, ima li mjesta usporedbi današnjeg UN-a s Ligom naroda? Pretvara li se nakon 11. rujna UN u Ligu naroda ili su očekivanja od UN-a u neskladu s njegovom moći? Jedan od najznačajnijih britanskih diplomata lord Cadogan je znao što govori kada je kazao da nema ništa loše u UN-u osim njegovih članova, a Winston Churchill racionalizirao taj skepticizam realističkim cinizmom kako UN nije osnovan da nas vodi u raj, nego da nas spasi od pakla.

U takvom su ozračju i započeli pregovori o uspostavi ove međunarodne organizacije, budući da su Sovjeti odbacivali svaki pokušaj ograničavanja veta. Staljinovo pristajanje da ukloni pravo veta s rasprava i o mirnom rješavanju problema u Vijeću sigurnosti (VS) u zamjenu za Rooseveltovu koncesiju oko njegovih preferencija poslijeratne poljske vlade - stajalo je Poljsku 45 godina stenjanja u neslobodi. Kako su se stvari otada promijenile? Amerika prijeti velikim promjenama u odnosima s Francuskom ako ona upotrijebi veto - iako se radi o ratnim pitanjima. Vode se rasprave o tome da se Francusku izgura iz VS-a ili da se ukine pravo veta, budući da njime mašu i Rusija i Kina. Većina država nastoji zadržati svoj moralni i međunarodnopravni legitimitet čekanjem odluke VS-a u vezi s Irakom, kao da osiguranje multilateralizma samo po sebi smije biti opravdanje za napad na neku državu kao što se to zbilo u slučaju Afganistana?

U međuvremenu gotovo niti jedna zemlja ne želi javno prezreti ovu "tržišnu demokraciju" ili američko i francusko kupovanje glasova nestalnih članica VS-a. Bivši generalni sekretar UN-a Boutros Boutros-Ghali s potpunim je pravom ustvrdio da nije važno što želi SAD ili Francuska, nego ono što želi čitava međunarodna zajednica i UN. Ali ako iza tog vrijednosnog suda ne slijedi ili ne može slijediti nikakva akcija, onda je to tek hvale vrijedna, ali ipak samo idealistička retorika. Ako UN počiva na jednakosti suvereniteta, ne bi li trebao pomoći svojoj članici Iraku u slučaju napada SAD-a ili je barem prethodno izbaciti iz članstva i tako pilatovski oprati ruke? Kako razumjeti logiku da su sve članice UN-a ravnopravne, ali da samo neke imaju pravo na naoružanje za masovno uništavanje i da to pravo određuje isključivo SAD? Jer ako je terorizam svaka masovna upotreba sile bez mandata VS-a, na koji način se prema SAD-u kao svojoj članici treba postaviti VS, pogotovo kad izjavljuje da će krenuti na Irak bez obzira na ishod glasovanja u VS-u, što Kofi Annan smatra rušenjem Povelje i početkom raspada UN-a!? Za Busha je UN-ov legitimitet zastario jer valjda poput Pape nema divizija.

Ali članak 43. Povelje UN-a, naime, pretpostavlja da oružane snage članica budu dostupne VS-u "na poziv". Međutim, taj je članak bio uglavnom mrtvo slovo na papiru. Živimo u svijetu koji vapi za globalnom odgovornošću. SAD pokušava unilateralno preuzeti odgovornost za sve što se mimo njegova interesa događa na globusu, stavljajući vlastitu sigurnost ispred tuđeg subjektiviteta i međunarodnog prava. Takav američki poredak ne žele slijediti ni velike ni male države. One jednostavno žele međunarodni okvir i za definiranje novih pravila ponašanja koje očigledno nameće vrijeme i moć, ne prihvaćajući globaliziranje odgovornosti mimo UN-a. Nema sumnje da se hladnoratni poredak ovim zbivanjima definitivno srušio i da se pred našim očima gradi jedan novi koji bi se teško mogao nazvati tako simplicistički kako želi George Bush - antiteroristički. Mogu li UN-ovi diplomatski napori zaustaviti dolazeće ratove? Izjava Colina Powella da je nuklearna situacija u Iranu ozbiljnija nego što se čini, nagovještaj je da će se ta kampanja "antiterorističkog" pokoravanja država u Perzijskom zaljevu nastaviti, jer je geopolitički i ideološki Iran za SAD mnogo izazovniji od zastarjelog, "socijalističkog" Iraka.

Za ispunjavanje tog arbitrarnog globalnog ratnog mandata Bushovim je jastrebovima ostalo godina i pol dana. Takav domino rušenja "neprihvatljivih" država se može zaustaviti međunarodnom izolacijom SAD-a, a to bi bilo katastrofalno za svjetski razvoj, sukobom velikih sila i SAD-a, što bi završilo kobno za čitavo čovječanstvo ili demokratskom smjenom u samom SAD-u, ako prema antiterorističkim voluntaristima - takav ishod ne bude destabilizirao "domovinsku sigurnost". Dođe li do toga, onda će nam 21. stoljeće uistinu biti dramatično.