Slobodna Dalmacija: 15. 03. 2003.
BEOGRADSKI ATENTAT lSRPSKI JE PREMIJER PLATIO GLAVOM RAZVRGNUĆE PAKTA SA Miloradom LUKOVIĆEM LEGIJOM
Đinđićevo je ubojstvo naručeno 2000. godine
U listopadu 2000. godine Le
gija je otkazao poslušnost Miloševiću i odbio likvidirati Đinđića, koji mu je zauzvrat obećao da ga neće izručiti Haagu. Kad je Haaški tribunal ipak, zatražio tog ratnog zločinca, mafijaš je udario prvi...Piše: Tomislav KLAUŠKI
Petog listopada 2000. godine Slobodan Milošević naredio je Miloradu Lukoviću Legiji da likvidira sve lidere DOS-a, Demokratske opozicije Srbije na čelu sa Zoranom Đinđićem. Legija je to odbio, a zauzvrat od Đinđića dobio nekoliko ključnih obećanja. Najvažnije od svega, novi premijer Srbije obećao je vođi zemunskog klana i zapovjedniku Crvenih beretki da ga neće izručiti u Haag, te da neće dirati njegov mafijaški klan. Dogovor je zapečaćen srdačnim rukovanjem. Milošević je tog 5. listopada pao, Đinđić okružen naoružanim kriminalcima zemunskog klana osvojio vlast, a Legija je nastavio djelovati kao vođa najjače kriminalne grupe u Europi.
Od tog dana Đinđić se u nebrojeno navrata sastajao s Legijom. Zajedno su odlazili na ručkove, družili se, dok je potpredsjednik Đinđićeve demokratske stranke Čedomir Jovanović s Legijom odlazio u lov. Obojica su govorila da je Legija "pravi đentlmen", kojemu se može vjerovati na riječ.
Cijelo vrijeme Legija se nalazio na čelu Crvenih beretki, sve dok nije zapalio disko-klub u Kuli, nakon čega čak ni Đinđić nije više mogao tolerirati takvo ponašanje. Misleći da svaka država mora imati mafiju, Đinđić je svojim ponašanjem doveo do toga da je mafija došla u poziciju kontrolirati državu.
Dogovor je pukao onoga trenutka kad je Haag od Vlade zatražio hitno izručenje Milorada Lukovića Legije zbog ratnih zločina u BiH, te na Kosovu. Proeuropski orijentirani Đinđić tom se pritisku nije mogao othrvati, bio je prisiljen razvrgnuti pakt sklopljen na dan prevrata u Srbiji kad je srušen Milošević. Na njegovu žalost, nije bio dovoljno mudar da udari prvi, nego je čekao na Legijin udarac. Nije bio dovoljno oprezan da izvuče pouku iz neuspjelog napada na autocesti prije dva tjedna, za koji se još uvijek ne zna je li bio tek upozorenje ili pravi atentat.
Đinđićevi ljudi prve dvije godine mandata tvrdili su da u Srbiji nema mafije. Aleksa Buha, bivši zapovjednik beogradske policije, javno je ustvrdio da mafije ima i mjesec dana poslije efikasno je pogubljen. Vidjevši da nema kud, Đinđić je iznenada okrenuo ploču. Ovu je godinu proglasio godinom borbe protiv organiziranog kriminala, a nije bio svjestan da se srbijanski gradovi još uvijek više boje mafije nego države. Jer, njihova presuda je samo jedna i vrlo efikasna, dok se neodlučne policije i neefikasnih sudova nitko ne boji. Primjerice, Vlada je poduzeće "Defence Road" prepisala sudskom odlukom na pravog vlasnika nakon čega je došlo nekoliko vojnih jeepova i diglo zgradu u zrak. Pouka: u Srbiji je mafijaški eksploziv jači od sudske odluke.
Beogradski analitičari pamte da je prošla godina bila obilježena borbom protiv korupcije, kada je jedina žrtva policijske akcije bila 82-godišnja baba koja je državnog službenika podmitila s 50 eura. Stoga nitko nije polagao velike nade u borbu države protiv kriminala, odnosno u sretan ishod obračuna Đinđića i Legije.
Premijer je preskakao nekoliko stepenica, zaletavao se u suradnju s Haagom i u borbi protiv mafije, što je na kraju dovelo do smrtonosnog ishoda. Mora se priznati da je Legija doista bio pravi džentlmen: spasio je prije tri godine Đinđićev život, držao se dogovora do zadnjeg trenutka, poslao čak i upozorenje u obliku kamiona na autocestu. Đinđić je obećanje prekršio i za to bio kažnjen. Sadio tikve s vragom i one su mu se o glavu obile.
Sada odjednom izlazi na vidjelo zaista dugačak popis Legijinih grijeha. Od šverca cigaretama, teškim drogama i oružjem, pa do otmice Ivana Stambolića. Đinđićevi kritičari stoga se s pravom pitaju: ako je Vlada sve to ranije znala, zbog čega ništa nije poduzela? Umjesto toga, Đinđić je smaknut, država bačena na prag kaosa, a ubojita mješavina kriminala, politike i tajnih službi još uvijek ostala nedirnutom.