Srbija bi u ovom trenutku mogla dobiti premijera po mjeri. Zoran Živković, potpredsjednik Demokratske stranke i gradonačelnik Niša, u političkim krugovima nosi nadimak Šibadžija. U trenutku kad je s političke scene brutalno smaknut jedan od glavnih reformatora, premijer Zoran Đinđić, na njegovo mjesto mogao bi doći čovjek koji bi se brutalnim metodama mogao obračunati s urotnicima, koji bi mogao presjeći klupko sastavljeno od kriminalaca, ratnih profitera, zločinaca i poraženih političkih snaga. Političar koji je široj javnosti ostao upamćen po govoru na sprovodu Zorana Đinđića, kad je zaprijetio osvetom svim "Pacovima, Prevarama i Budalama", jednom je prilikom rekao da "političar mora biti ili crn ili bijel". "Nikako siv - takvima ljudi ne vjeruju."

"Zoran Živković ima jednu mangupsku crtu i njome imponira ljudima", primijetila je Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava iz Beograda, nakon što je Glavni odbor Demokratske stranke upravo Živkovića, bivšeg ministra policije i kandidata za saveznog ministra vojske, imenovala novim mandatarom vlade Srbije.

Zorana Živkovića i pokojnog Zorana Đinđića veže nekoliko stvari. Obojica su krajem devedesetih, nakon burnih demonstracija, postali prvi nekomunistički gradonačelnici nakon Drugog svjetskog rata: Živković Niša, a Đinđić Beograda. Obojica su podigla Demokratsku stranku, u kojoj je Živković bio "vječiti drugi" i vjerni izvršitelj Đinđićevih zamisli. Obojica su izrastala u "autentične lidere" tijekom borbe za demokraciju u Srbiji.

Ipak, za Živkovića, čovjeka koji je u skupštini Niša tijekom Miloševićeve vladavine vodio žestoke ratove sa zastupnicima SPS-a, kažu da je dosta radio na sebi. Poznat kao čovjek sklon političkoj i osobnoj bahatosti, nastojao je s vremenom ispolirati politički imidž. Njegovi pristaše stoga tvrde da politički uspon nije tek stjecaj okolnosti, već posljedica ambicioznosti, upornosti i hrabrosti, kao i "gotovo bezgranične lojalnosti pokojnom Đinđiću".

Doktoru filozofije u današnjoj Srbiji trebao je pomoćnik koji će političke argumente znati potkrijepiti oštrim jezikom i prkosnim unošenjem u lice protivnicima. Samom fizičkom pojavom, stisnutim očima, boksački isklesanim licem i širokim ramenima, Živković je zastrašivao protivnike, pa je vjerojatno i zbog toga od Đinđića dobivao najteže zadatke. Najprije je postavljen za ministra policije, a uoči atentata bio je kandidat za saveznog ministra vojska, da bi sada došao u priliku preuzeti najtežu dužnost. Naslijediti Đinđića u ovakvoj situaciji mogu samo istinski fajteri, mangupi i autoriteti.

Sonja Biserko, voditeljica Helsinškog odbora za ljudska prava, vjeruje da nitko u Srbiji doista ne može zamijeniti Zorana Đinđića. Njegova karizma, golema energija, motiviranost i snaga da za sobom povuče ostatak demokratski orijentiranih političara, jednostavno se ne mogu nadomjestiti. Živkovićevo imenovanje, ako prođe u Skupštini Srbije, moglo bi stabilizirati političku scenu, dok se vlast ne konsolidira u dovoljnoj mjeri da se steknu uvjeti za imenovanje nekog uglađenog birokrata.

U slučaju da Koštuničini i ostali oporbeni zastupnici blokiraju izbor novog premijera, Srbija bi mogla zapasti u još dublju krizu. Tada bi se konačno vidjelo tko iz Đinđićeva ubojstva želi izvući najveću korist. Koštunica se nije pojavio ni na jednoj komemoraciji za ubijenog premijera, dok je na sprovodu ceremoniju promatrao iz prikrajka, s mjesta gdje su bili smješteni novinari. Sada u ovom metežu želi iskočiti u prvi plan i stati na čelo vlade nacionalnog spasa. Planove bi mu u tom smislu mogao pomrsiti Zoran Živković.

Najave iz vladinih krugova govore da bi izvanredno stanje u Srbiji moglo potrajati do kraja travnja, dok se ne eliminira najveći dio kriminalnih krugova. U tom vremenu Živkovićevo djelovanje bilo bi dragocjeno. Njegovo iskustvo u policijskom radu, drskost i neustrašivost savršene su preporuke da povuče Srbiju s ruba ponora. On je zadnja slamka za koju će se uhvatiti reformisti. Ako i ona pukne tijekom rasprave u Skupštini, kola bi mogla nepovratno jurnuti preko klisure. Duboko u ponor.