Neshvatljivo je da političar iz zemlje koja se još oporavlja od ratnih strahota zagovara rat

Nakon vrludanja, nespretnih i nepromišljenih poteza, hrvatski je državni vrh prošlog tjedna napokon donio ispravnu odluku koja, jednostavno rečeno, glasi: Hrvatska će podržati napad na Irak jedino ako odluku o tome donese UN, odnosno njegovo Vijeće sigurnosti. Bez obzira što je naša zemlja i dalje spremna Amerikancima ustupiti svoj zračni prostor, uz napomenu da je to jedini američki zahtjev kojemu smo spremni udovoljiti, odluka državnog vrha je posve jasno odbijanje američko-britanske solističke ratne opcije. Time se Hrvatska svrstala na stranu uvjerljive većine zemalja, europskih i svjetskih, koje ne podržavaju ratnu avanturu američkog predsjednika Georgea W. Busha kojega od svjetski značajnijih političara jedino bezrezervno podržavaju britanski i španjolski premijeri, Tony Blair i Jose Maria Aznar.

Međutim, da je kojim slučajem predsjednik HDZ-a Ivo Sanader hrvatski premijer, situacija bi bila posve drugačija. Kao što je poznato, on i njegova stranka već mjesecima jedini iz Hrvatske bezrezervno podržavaju Bushovu ratnu opciju i on bi, da je, recimo, premijer ili predsjednik Republike, zasigurno, uz Busha, Blaira i Aznara, bio četvrti sudionik nedjeljnog Azorskog summita na kojemu se uglavnom raspravljalo o Iraku nakon rata i rušenja Saddama Husseina. Svoju odanost Bushu i njegovoj administraciji, odnosno ratnoj opciji Sanader je potvrdio i tekstom koji je u petak objavljen u Wall Street Journalu. U njemu se prvi HDZ-ovac bezrezervno svrstao na stranu Amerike i on bi, što je posebno zanimljivo, poput nekih političara iz zemalja bivšeg istočnog bloka, Hrvatsku vodio u Europu preko Amerike.

Neshvatljivo je da političar iz zemlje koja se još uvijek oporavlja od ratnih strahota zagovara rat, a time, naravno, i stradavanje desetaka, a možda i stotina tisuća ljudi, rušenje gradova i uništavanje građevina neprocjenjive vrijednosti. Takav potez je to više neshvatljiv i neprihvatljiv ako se zna da je uvjerljiva većina zemalja i svjetske javnosti protiv Bushove ratne opcije. A protiv rata je i uvjerljiva većina domaće javnosti. Naime, prema nedavnim istraživanjima više od 60 posto građana smatra da bi američki napad na Irak bio agresija, a oko 73 posto ih ne želi da Hrvatska na bilo koji način sudjeluje u ratu. Tome valja pridodati i podatak da više od 80 posto građana podržava antiratne prosvjede u Hrvatskoj. Ti podaci, ako su mu poznati, očito, kao i Bushu, Blairu i Aznaru, ne znače ništa ni Sanaderu i pripadajućoj mu "ratničkoj" družini. Možda razloge za Sanaderovo podaničko ponašanje treba tražiti u činjenici da su mu glavni savjetnici za predstojeće parlamentarne izbore nekad visoko pozicionirani dužnosnici Republikanske stranke, odnosno savjetnici bivših američkih republikanskih predsjednika Ronalda Reagana i Georgea Busha starijeg. Očito mu je jedino važno vratiti se na vlast, ako treba i preko leševa u Iraku.