Petorka za Njemačku i Francusku, HDZ za Sjedinjene Države. Tako se podijelila hrvatska politika oko američkog napada na Irak koji samo što nije počeo, a s kojim Amerikanci praktički ruše međunarodni poredak ustrojen nakon drugog svjetskog rata. Hrvatska se politička elita time pokazala ne baš previše doraslom postojećim okolnostima i još jednom dokazala da Hrvatska nije potpuno ni zrela ni ozbiljna zemlja.

Jer u takvim državama oko važnih političkih, a posebice vanjskopolitičkih tema postoji suglasnost svih relevantnih stranaka. Iz općeg konsenzusa iskaču samo lijevi i desni marginalci, a nikako najjača oporbena stranka. Primjerice, u susjednoj Sloveniji oko vanjske politike postoji suglasnost iz koje ponekad iskoči kakav politički redikul tipa Zmago Jelinčić. U Francuskoj, uz čije se stajalište oko iračke krize sada vezala Račanova Vlada, iz vanjskopolitičkog suglasja iskaču samo krajnji desničari koje žele srušiti EU i protjerati Arape, te šačica trockista koji po pariškim salonima još uvijek promišljaju permanentnu revoluciju. Neki bi rekli – lako je Francuskoj koja je velika država i zemlja osnivač Europske unije. Ali primjer Slovenije pokazuje da i tranzicijske zemlje mogu funkcionirati kao zrele države.

Istovremeno imamo Hrvatsku gdje najjača oporbena stranka, a ne nekakvi politički marginalci, podržava jedno, a vladajuća grupacija drugo krilo međunarodne zajednice. Bez obzira jesu li za to krivi vladajući ili oporba – ova situacija vjerojatno je već izazvala pokoji podsmijeh u svjetskim metropolama. Međutim, situacija nije namalo smiješna. Ovakav raskol hrvatske politike, kojeg se nažalost nije ni pokušalo izbjeći, mogao bi imati nesagledive posljedice za položaj zemlje u svijetu u kojem se odnosi snaga ovih dana dramatično preslaguju.