Jedno od njih je takozvana mikrovalna bomba, koja emitira žestok puls mikrovalne energije, koji putuje brzinom svjetla te izbacuje iz stroja neprijateljske komunikacije u promjeru od više stotina metara / Bomba »raytheon pavewy«, najnoviji dodatak arsenalu britanskog vojnog zrakoplovstva, punjena s 500 kilograma eksploziva, ima čak dvostruko navođenje - laserom (uz asistenciju specijalaca na zemlji) ili s pomoću satelita

LONDON, 19. ožujka (Od Vjesnikove dopisnice) - Američko-britanske snage protiv Saddama Husseina zauzele su borbene položaje za vojnu akciju koja bi mogla krenuti svakog trena. Intervencija će početi žestokim zračnim udarima, koji bi trebali slomiti otpor Iračana i voditi ka kopnenoj invaziji. No, zadnja izvješća iz Bagdada ponovo potvrđuju da se Saddam Hussein odbija suočiti sa zbiljom, te da priprema otpor. Gradovi Bagdad i Tikrit okruženi su protuavionskom obranom, a vjeruje se da je Saddam spreman upotrijebiti i kemijsko te biološko oružje.

Amerikanci, međutim, raspolažu ultra-modernim arsenalom, a neka u praksi neisprobana, dosad gotovo tajna, oružja trebala bi u Iraku doživjeti svoju premijeru. Jedno od njih je takozvana mikrovalna bomba. Ona emitira žestok puls mikrovalne energije koji putuje brzinom svjetla te izbacuje iz stroja neprijateljske komunikacije u promjeru od više stotina metara. To oružje, koje nazivaju još i e-bombom, ne nanosi, međutim, nikakvo zlo ljudima. Zato se ono idealno uklapa u vojne planove američke i britanske vlade, da u novoj intervenciji protiv Saddama treba uzeti na metu infrastrukturu i sustave naoružanja, a ne iračke vojnike.

E-bomba se može upotrijebiti i protiv duboko ukopanih Saddamovih bunkera koje je teško doseći i uništiti konvencionalnim bombardiranjem. Kako je poznato, svaki bunker mora imati otvore za zračenje, što čini idealna ulazna vrata za e-bombu, a bunkerske antene, kablovi i cijevi mogu poslužiti kao idealni vodič za njezin mikrovalni puls. Ovaj pak može uništiti svu opremu u bunkeru i odsjeći ga od svijeta. Mikrovalna bomba ilustrira veliku složenost oružja kojima danas raspolažu Amerikanci. U istu kategoriju spada i divovska artiljerijska bomba koja eksplodira u zraku (MOAB), punjena s desetak tisuća kilograma eksploziva, koja pred sobom uništava sve na stotine metra oko svog epicentra. To najveće konvencionalno oružje koje danas postoji neki zovu »majkom svih bombi«.

No, i MOAB je satelitski navođen, slično kao i mnoge konvencionalne bombe, kakve su se nekoć naslijepo izbacivale iz aviona. Danas su i one pretvorene u precizna oružja zahvaljujući navođenju. Bomba »raytheon pavewy«, najnoviji dodatak arsenalu britanskog vojnog zrakoplovstva, punjena s 500 kilograma eksploziva, ima čak dvostruko navođenje - laserom (uz asistenciju specijalaca na zemlji) ili s pomoću satelita.

Još u prvom zaljevskom sukobu premijeru su doživjele takozvane inteligentne bombe i projektili navođeni putem satelita - koji su, recimo, znali na kojem bagdadskom semaforu moraju skrenuti. No, tada je tek deset posto naoružanja spadalo u tu »pametnu« kategoriju, dok će u ovom ratu svoje ciljeve automatski pronalaziti čak 80 posto oružja.

Zbog takve preciznosti bi i zračno bombardiranje, kao prva faza ratovanja, ovaj put trebalo potrajati samo nekoliko dana. U »Pustinjskoj oluji« su, međutim, kopnene trupe nastupile tek nakon pet tjedana bombardiranja iz zraka.

No, ključna će biti upravo prva, zračna faza, u kojoj Pentagon kani u 24 sata gađati više ciljeva u Bagdadu, negoli u 43 dana »Pustinjske oluje«. Amerikanci govore o tome da im je cilj izazvati »šok i strahopoštovanje« neprijatelja. Međutim, jedan od važnih ciljeva njihove vojne akcije bit će da čim prije obezglave Saddamovu armiju. Stoga će se na udaru naći zapovjedna mjesta, pedesetak utvrđenih predsjedničkih palača, te postrojbe elitne Republikanske straže, koju smatraju posebno odanom Saddamu Husseinu. U obezglavljivanju kontrolnih i zapovjednih iračkih vojnih struktura trebali bi sudjelovati i specijalci. Saddamova vojska danas broji 400.000 ljudi - upola manje negoli u Zaljevskom ratu, a smatra se da joj je moral slab. Amerikanci i Britanci drže u regiji ukupno 250.000 vojnika, što je također upola manje nego 1991. Na Sredozemlju i u Zaljevu nalazi se šest američkih i jedna britanska borbena skupina - svaka sa svojim nosačem aviona.