Koje god novine ovih dana uzmete u ruke, naići ćete već na prvim stranicama na sliku ili na riječi Ivana Pavla II., sadašnjeg Sv. Oca. Nije to bez razloga. Sv. Otac se na tako jasan i glasan način, rekli bismo, na fundamentalistički način, stavio, i to u ovom našem vremenu okuženom ubijanjem i ratovima, na stranu života, da to jednostavno nije moglo proći nezapaženo. Odobravanja pristižu sa svih strana, tako da se čini da ljudi Papi ponovno vjeruju. Odakle to, zašto to?

Stoga je moguće povjerovati da su ga upravo te strahote učinile osjetljivim na sve moderne pokušaje u vezi s embrionalnim stanicama, o kloniranju, o izvantjelesnoj oplodnji, o pobačaju ili o ratu. Istom odlučnošću se odnosi i naspram gašenju života kod teško bolesnih osoba, kao i prema smrtnoj kazni, makar je prakticirala najmoćnija zemlja na svijetu. U svojoj načelnoj fundamentalističkoj obrani života Papa ne gleda o čijem se životu radi, za njega je svaki ljudski život jednako vrijedan i svi ljudi zavrjeđuju da ga žive na čovjeka dostojan način, stoga je tužan što jedni sve imaju, i to najčešće na račun onih koji ništa nemaju. Papa traži pravednost za sve.

Papi znaju neki prigovoriti da je u rješavanju palestinskog pitanja na strani Palestinaca, no Papa se ne opredjeljuje nacionalno, on misli na čovjeka i ne može razumjeti da jedan narod, židovski (ili neki drugi), koji je kroz povijest toliko propatio (a zna se da ničija povijest nije samo pjesma) ne razumije muke palestinskih ljudi. Gdje su, u ovom slučaju, oni koji bdiju nad provođenjem rezolucija Ujedinjenih naroda, a bio bi potreban djelić energije, koja se troši na smirivanje talibana ili Saddama Husseina, da bi se te rezolucije provele u djelo i da bi došlo do mira na Bliskom istoku. Kako za druga krizna područja, tako i za ovo vrijedi riječ Sv. Oca: "Odgovorni u politici danas raspolažu najupotrebljivijim tekstovima i institucijama. Dovoljno bi bilo provesti ih u djelo. Svijet bi izgledao drukčiji kad bi se potpisani dogovori počeli primjenjivati." Ove su riječi ispravne makar ih neki smatrali naivnima.

Kao Poljak Papa je znao kako je opasan bio bivši Sovjetski Savez i nije bio za jednostrano naoružanje, ono u tzv. slobodnom svijetu. U vrijeme masovnog uništavanja cijelih naroda na Balkanu, on je poticao Europljane da stanu tomu na kraj. No, uvijek se brižno čuvao da ne bi tko pokušao njegovim učenjem ili postupcima opravdati teoriju sukoba civilizacija, stoga se on toliko trudio oko dijaloga vjera i kultura. Poznato je njegovo oštro opiranje golfskom ratu 1991. godine, nije dopuštao da ga proglase zagovornikom suvremene zapadne križarske vojne, jer Zapad se i tako više ne može zvati kršćanskim. U tom slučaju, kao i inače, Papa je pokazao nepovjerenje prema jakima, silnima, makar oni i imali legitimaciju. Nije pardonirao ni demokracijama. Većina - je li uvijek većina?! Pluralizam može biti i upitan. Tema nepogrešivosti nije mu strana, pa mu nije strano povjerovati i to javno reći da mogu pogriješiti vlade, parlamenti, čak i cijeli narod. Na njegovoj strani je povijest: Hitler je prije sedamdeset dodina došao na vlast — na demokratski način. Nije, dakle, bio nepogrešiv ni njemački parlament ni njemački narod. Tako mogu i današnje demokracije lutati, pogrešno odlučivati i kad se radi o biomedicini, ili pobačaju, ili eutanaziji ili o ratu. Treba se ponekad suprotstaviti čak i demokratskim odlukama, no tko to smije?!

Teško bi bilo povjerovati da Papa o sebi misli da bi bio bolji predsjednik države ili bolji kancelar od drugih, no on ne zaobilazi pitanje njihovih dometa, njihove nepogrešivosti. Nepogrešivost traži samo u vjerskim istinama, koje svoju istinitost "dokazuju" dijalogom sa znanošću, umjetnošću, kulturom, s politikom, ali samo s onima kojima je stalo do čovjekova dostojanstva i prije svega do njegova života. Na novogodišnjem prijamu diplomatskog kora 13. siječnja Papa će reći da rat nije neizbježna sudbina, on može biti samo poraz čovječanstva, a Papa zna da je i "usprkos ratu i ratnim prijetnjama u ljudskoj povijesti nešto drugo bilo na djelu, nešto bi se moglo shvatiti kao početak duhovne revolucije". Čitavim svojim bićem je za tu duhovnu revoluciju, a rat je od đavla.