Kad naši saveznici pogledaju na mapu i analiziraju tko je s njima, a tko nije, vidjet će da se Hrvatska nije pridružila koaliciji. To će imati utjecaja na njihov odnos prema Hrvatskoj. U ovom trenutku ne postoje konkretne posljedice, radi se o tome što će ljudi misliti kad vide da Hrvatska nije bila dio koalicije - Veoma sam razočaran odlukom vaše Vlade. Hrvatska koja želi biti lider u regiji, a ima i ratna iskustva, na vlastitoj je koži osjetila što znači neodlučnost međunarodne zajednice. Stoga smo očekivali puno više potpore

Nekoliko sati prije isteka američkog ultimatuma Iraku i početka dugo najavljivane vojne akcije Lawrence Rossin, američki veleposlanik u Hrvatskoj, pokušao je u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji objasniti svoje razočaranje hrvatskom politikom, protumačiti koje bi posljedice zbog toga Hrvatska mogla pretrpjeti, te što taj napad uopće znači. Vidljivo uzbuđen, žestok na riječima i u tonu, veleposlanik Rossin uputio je hrvatskoj javnosti nekoliko bitnih poruka.

Veoma sam razočaran tom odlukom Vlade. Hrvatska želi biti lider u regiji, a ima i vlastita ratna iskustva i na vlastitoj koži osjetila je što znači neodlučnost međunarodne zajednice. Stoga smo očekivali puno više potpore od Hrvatske.

Mi tražimo da Hrvatska i dalje igra aktivnu ulogu u antiterorističkoj koaliciji i nadamo se da će zauzeti mnogo aktivniju ulogu u poslijeratnim događajima. Colin Powell je priznao da je bilo zemalja za koje smo se nadali da će podržati naše stajalište i s kojima smo imali određene nesuglasice, ali da se nadamo kako će te zemlje ipak pomoći u poslijeratnoj situaciji.

Ovo nije bila naša ideja. Saddam Hussein prkosi svijetu i rezolucijama UN-a već dvanaest godina, poigrava se diplomacijom, a u međuvremenu - a to me posebno zabrinjava kod Hrvatske - debata se vodila o svemu, samo ne o srži stvari. A to je da Saddam Hussein proizvodi sredstva za masovno uništenje. U Hrvatskoj se raspravlja o europskom jedinstvu, odnosima Europe i Amerike, rezolucijama Vijeća sigurnosti, o posljedicama na domaće javno mišljenje, o svemu osim o pravom problemu. O problemu zbog kojeg mi poduzimamo korake. I zbog kojeg je Vijeće sigurnosti donijelo rezoluciju 1441.

Gledajte, postoji međunarodna koalicija koja se okupila kako bi osigurala provođenje rezolucije UN-a. A Hrvatska nije dio te koalicije. I to je jasno dala do znanja preko konferencija za novinare čelnih ljudi Vlade.

To je važno naglasiti. Sjedinjene Države nikada nisu pritiskale Hrvatsku da se opredijeli između EU-a i SAD-a. Moram naglasiti da trenutačno više članica Europske unije sudjeluje u međunarodnoj koaliciji nego što ih se nalazi na drugoj strani. Taj izbor nikad nije bio postavljen pred Hrvatsku.

Ne bih direktno komentirao tu izjavu, ali u nekoliko sam navrata već rekao da rezolucije 678. i 687., kao i najnovija rezolucija 1441, pod člankom sedam Povelje UN-a jasno daju autoritet SAD-u da nastavi s akcijom. Naša akcija apsolutno je u okvirima rezolucija UN-a.

Kad je rezolucija 1441 usuglašavana sedam tjedana i napokon usvojena prošle jeseni, iračkom režimu pružena je samo jedna šansa da se razoruža ili će biti suočen s "ozbiljnim posljedicama". Svih 15 članica Vijeća sigurnosti znalo je što se pod tim posljedicama podrazumijeva.

Spomenuli ste da će Hrvatska snositi određene posljedice zbog nesuradnje s Amerikom. Jeste li, međutim, svjesni da takvi potezi i najave ozbiljno narušavaju ugled Amerike u hrvatskoj javnosti?

Žalim zbog toga. Sigurno ćemo i dalje surađivati s Vladom i vašim institucijama. Mi smo ovdje s namjerom da ostanemo, ali u ovom trenutku primarno je pitanje oružja za masovno uništenje koje predstavlja globalnu prijetnju. To je glavno pitanje, a ne pitanje unutarnje politike, odnosa jedne političke stranke s drugom. Nas se to ne tiče.

Ah, možete svašta vidjeti. Ovo je slobodna država i ljudi mogu raditi što ih je volja. To se može dogoditi bilo gdje u svijetu, to je djetinjasti potez koji nije vrijedan komentara.

Želimo da se ti odnosi i dalje razvijaju u pozitivnom pravcu. Razočaranje koje osjećamo zbog činjenice da je hrvatska Vlada u ovom slučaju "na drugoj strani" doista je veliko i imat će posljedice na naše odnose. Ako ništa drugo, a ono na ton tih odnosa. Sigurno, u našem je dugoročnom interesu da održavamo dobre odnose s Hrvatskom, ali na objema zemljama je da produbljuju te odnose, ne samo na SAD-u.

Vidio sam priopćenje Ive Sanadera u kojem podržava američku politiku prema Iraku, cijenim taj potez i impresioniran sam jasnoćom njegovih stavova.

Mi jesmo vodili rat protiv Saddama Husseina. Dogovor na kraju Pustinjske oluje, uobličen u rezolucijama 678 i 687, nalagao je Husseinu da ukloni sredstva masovnog uništenja u zamjenu za prekid vatre.

Mi smo poštovali naš dio sporazuma, Hussein sigurno nije svoj. I sad se s time mora završiti.

To je povijesna spekulacija u koju ne bih ulazio. Ova prijetnja postoji puno dulje od 11. rujna i došla je do izražaja nakon terorističkog akta i napada na Ameriku. Možda je taj napad bacio novo svjetlo na povezanost terorizma i oružja za masovno uništenje u rukama ovakvog diktatora.

Ne mislimo ukinuti našu prisutnost u Europi. Prisutni smo u Europi od hladnog rata. Želio bih se udaljiti od terminologije o Novoj i Staroj Europi. Mi imamo tradicionalne saveznike u Europi, a postoje i nove zemlje srednje i istočne Europe koje stupaju na scenu. Vjerujemo da sve te zemlje mogu imati svoje mišljenje i utjecaj i svaki od tih glasova je bitan. Ne želimo razmišljati u kategorijama da je jedna grupa zemalja važnija od druge.