Vjesnik: 22. 03. 2003.

Španjolski premijer Aznar »američki trojanski konj u Europskoj uniji«

Španjolski pacifisti zamjeraju premijeru da se priklonio Americi koja je izvršila »svjetski državni udar« protiv UN-a i civilizacije/ On je pak zamolio oporbu da mu ostavi »prostor za približavanje i budući sporazum«

ZAGREB, 21. ožujka - Španjolski premijer José María Aznar, uz Tonyja Blaira najglasniji zagovornik američke ratoborne politike prema Iraku, nakon što u četvrtak ujutro počeo napad na tu zemlju, zamolio je oporbu da mu ostavi »prostor za približavanje i sporazum za budućnost, jednom kad rat završi«.

Ponovivši da španjolski vojnici neće sudjelovati u ofenzivnim operacijama u Iraku nego će biti u »časnoj i važnoj misiji humanitarne potpore«, premijer je španjolskim vojnicima poslao poruku da ih podržava i vjeruje u njih.

Htijući umiriti španjolsku antiratno orijentiranu javnost, Aznar je ustvrdio da je riječ o »vojnim akcijama proporcionalnim s ciljem razoružanja Iraka«, te da će se »štete i gubitak ljudskih života smanjiti na minimum«.

Vođa oporbenih socijalista José Luis Rodríguez Zapatero, koji je već prije upozoravao kako je »Aznar toliko potčinjen Bushu da je to vrlo zabrinjavajuće«, početak udara na Irak nazvao je »crnom stranicom u povijesti čovječanstva«, rekavši da je »svaka bomba na Irak atentat na demokraciju, ljudska prava i Povelju UN-a«.

Zapaterov stav da će napad na Irak bez UN-ova mandata izazvati mržnju među ljudima i narodima, dijele i milijuni Španjolaca koji svakodnevno prosvjeduju protiv rata. Španjolski pacifisti otvoreno poručuju premijeru da je bezrezervno stao uz zemlju koja si dopušta »teror i genocid« i koja je sama sebi »izdala dozvolu za ubijanje«. Protivnici rata upozoravaju da je Amerika izvršila »svjetski državni udar protiv UN-a i civilizacije«, i traže od svoje vlade da ne sudjeluje u tome.

Pa zašto se onda Aznar upustio u opasnu igru podrške Washingtonu, koja ga je toliko udaljila od većine zemalja Europske unije, domaće oporbe i javnosti? Ankete, naime, već tjednima pokazuju da se španjolska javnost golemom većinom (između 75 i 90 posto) protivi premijerovoj politici i tako otvorenom »ulizivanju Washingtonu«.

Kakvu bi on korist mogao izvući za sebe i za Španjolsku u toj igri? Skok tog ambicioznog političara prema Americi neki tumače kao pragmatični pokušaj stvaranja »trokuta Madrid-London-Washington« iz kojega bi želio izići kao neka vrsta međunarodnog lidera.

No, Španjolci očito nemaju razumijevanja za ambicije svog premijera, vođe Narodne stranke koja se teškom mukom riješila Francova nasljeđa. Premijera koji se, prema brojnim političkim analizama, posljednjih mjeseci toliko trudi profilirati kao najbliži američki saveznik u Europi

Ovih ga dana i javnost i oporba upozoravaju da ne žele biti tamo gdje ih on želi voditi - u ratnom sukobu koji bi mogao imati dalekosežne posljedice. Za njegovo suprotstavljanje mišljenju većine Europljana, lider Ujedinjene ljevice Gaspar Llamazares nedavno je rekao: »Aznar se u Europi osjeća toliko usamljen da je odlučio postati trojanski konj Sjedinjenih Država u Europi«.

A mnogi sada javno pitaju španjolskog premijera hoće li mu Sjedinjene Države nekako honorirati tu bezrezervnu podršku za tako nepopularan rat, ili će ga ostaviti da se sam koprca kad se rat okonča.

Gordana Tintor