Vjesnik: 25. 03. 2003.
Licemjerje velikih
JURICA KÖRBLER
Čeka li Amerikance i Britance u Iraku sudbina poput one koju su Amerikanci doživjeli u Vijetnamu? Idu li stvari već na samom početku drukčije od onoga što je najmoćnija sila svijeta očekivala?
Stravične slike rata dijametralno dijele one koji podržavaju savezničku akciju od onih koji se sve ogorčenije izjašnjavaju protiv. Neutralnih više nema. Cijena ljudskog života, kao u svakom ratu, na najnižoj je točki, a - ovisno iz kojeg se kuta gleda - »naši« i »njihovi« broje se s različitim emocionalnim nabojem. Svaka nova scena u kojoj saveznički tenkovi pucaju po iračkim pustinjskim nastambama ili američki zarobljenici uplašeno govore z
bog čega su u Iraku, definitivno pokazuje da je jedna knjiga - od 1945. do danas - zatvorena i da se otvara nova.Licemjerje svjetske politike, u sve skladnijoj vezi s medijima, više nego ikad dolazi do izražaja. Operacija »Iračka sloboda« tutnji na tenkovima i raketama, s »vrijednim« i »manje vrijednim« žrtvama. U jednom dijelu svijeta zgražanje pobuđuje što se na televiziji pokazuju slike mrtvih vojnika, a istodobno vojska novinara registrira svaki detalj tenkovske bitke, bagdadske buktinje, zamotanih leš
eva u pustinjskom pijesku.Američki predsjednik, na kraju vikenda, izlazi nasmiješen u pratnji supruge iz helikoptera i uz šumu reporterskih mikrofona daje svoje viđenje »o svemu pomalo«. Da se »pravo« tek očekuje, uz apel da se humano postupa sa zarobljeni
cima, kao što saveznici humano zarobljavaju svoje neprijatelje.Vijetnamski poučak dobro bi došao i u šestom danu rata. Pitanje tko koga i zbog čega oslobađa tek će tresti svjetsku politiku. Već sada je jako izgledno da će Tony Blair možda biti prvi koji ć
e platiti visoku cijenu ovog rata. A vjerojatno ne i jedini.Od toga da se saveznici samo trijumfalno ušeću u Irak, a da Saddam nestane, očito nema ništa. Cijena ulaska u Irak bit će visoka, a plaćat će se tek u godinama koje slijede.
Neslužbena inauguracija novog svjetskog poretka dopuhat će i do naših obala. Ubrzo će se postaviti pitanje svrsishodnosti Haaškog suda, koje sudi i pobjednicima, koji su se branili, i poraženima, koji su napadali, s potpitanjem hoće li tako biti i nakon iračkog rata s Amerik
ancima i Iračanima. U malom dijelu svjetskog kolača mi ćemo i u tome biti posebni. Jer, oni koji su se najviše suprotstavljali suđenjima u Haagu sada zdušno brane savezničku intervenciju u Iraku, a očito baš i ne razmišljaju hoće li se nakon svega govoriti i o zločinima u ratu. S jedne i druge strane, naravno.