Slobodna Dalmacija: 25. 03. 2003.
Kolijevka demo(n)kracije
Kažete da ste razočarani, gospodine Rossin. I trebate biti, ali ne hrvatskom Vladom i državom koja vam pruža gostoprimstvo, već onim u što se pretvorila vaša domovina
Miro KUČIĆ
Dosljedno protivljenje ratu nosi poruku kontinuiteta. I kolikogod vilniuski potpis isključuje taj kontinuitet, nikada nije kasno, iako mrlja ostaje. Naša je Vlada donekle ispravila svoj potpuno pogrešan potez iz Vilniusa, pa iako - što već postaje poslovično - nije do kraja transparentnog stava, uspjela je u nakani da razočara njegovo visočanstvo "rimskog namjesnika" u Zagrebu, gospodina Lawrencea Rossina.
Kažete da ste razočarani, gospodine Rossin. I trebate biti, ali ne hrvatskom Vladom i državom koja vam pruža gostoprimstvo, već onim u što se pretvorila vaša domovina, zemlja kojoj smo se klanjali kao kolijevci demokracije, zemlja kojom smo se ponosili i mi kojima nij
e bila domovina.Potpora koja izaziva strah
Lenjina je Russel nazvao sanjarom iz Kremlja (i on je onomad začeo novi svjetski poredak). Njegova nasljednika Staljina zazivali su monstrumom iz Kremlja. Kako nazvati vašeg Predsjednika - bolesnik iz Bijele kuće. No, nije samo u njemu problem. Sustav koji je izgrađen u posljednjih 50 godina u vašoj domovini i iza kojeg stoji više od 70 posto vaših sunarodnjaka ono je čega se treba bojati. Na naslovnicama gotovo svih ozbiljnih političkih i satiričnih magazina u sv
ijetu vaš Predsjednik igra se onim što se zove zemaljska kugla. Ili je baca, ili napucava, ili guta ili na njoj sjedi. Prije 60 godina veliki Charles Chaplin igrao se tom istom kuglom glumeći Adolfa Hitlera.Taj isti Adolf također je uza sebe imao 80 posto njemačke nacije. Znate li gdje su Glivice i koja je to metafizička veza između Glivica i Manhattana. Glivice su mali rudarski gradić na jugu Poljske gdje je isprovociran najužasniji od svih do sada ratova, Drugi svjetski rat, na način da su Nijemci napali
sami sebe preobučeni u poljske uniforme. Prije puno godina jedan je vaš predsjednik tražio od podređenih povod za rat. Jedna je topovnjača (vlastita) otišla u zrak i Amerika je ušla u rat sa Španjolskom. Mnogi povjesničari tvrde da je jedan drugi američki predsjednik bio unaprijed obaviješten o napadu na Pearl Harbor.Projektom za novo američko stoljeće PNAC iz 1997. zapisano je da ono što Americi treba kako bi osigurala premoć u svijetu jest nešto što bi djelovalo kao "katalizator", nešto što bi ubrzalo procese i omogućilo ratovanje. Nekakva dovoljno velika katastrofa koja bi uz to homogenizirala naciju.
U ime slobode i tuđih crijeva
Teorija urote postala je stvarnost. Tko su ljudi koji stoje u pozadini i kreiraju strategiju mraka? Nisu eksponirani kao Rumsfeld, Powel ili Cheney, ali oni su pravi stratezi osvajačkih pohoda. Ne prežu ni pred čim, brinu samo o interesima Amerike, ne poštuju ni Boga, ni Svetog Oca.
A naš Predsjednik upotrijebio je za vaš rat riječ "nelegalan" jer nije blagoslovljen od "farizej expressa" zvanog "Ujedinjeni narodi". Možda je jedino u tome vaš Predsjednik imao pravo. Jer od onakve tvorevine i ne treba tražiti dozvolu. Međutim naš je Predsjednik ipak pogriješio. Trebao je upotrijebiti riječ agresija. Jer ono što vaša domovina radi obična je agresija.
Govorite o oslobađanju iračkog naroda od satrapa, monstruma, ubojice. Tog čovjeka promovirao je Donald Rumsfeld. Dao mu je u ruke najstrašnije oružje kojim je ovaj pomorio stotine tisuća raznih muslimana i recite, tako vam boga, tko nam garantira da sutra to oružje nećete prodati nekom drugome tko će štititi vaše momentalne ciljeve. I koja je to razlika između tog oružja i napalm-bombi u Vijetnamu kojima ste skidali nježnu kožu s leđa vijetnamske djece. U tom ratu vaša je domovina ubila jedan milijun Vijetnamaca i onako usput oko 100.000 u Laosu. Vi to u ratnim izvješćima nazivate kolateralnim štetama.
Jučer su pale prve kasetne bombe - najstrože zabranjene po međunarodnim konvencijama. Zgražali ste se i vi kada ih je jugoslavenska armija upotrijebila u Hrvatskoj u nedavnom ratu. Nekoliko mjeseci kasnije bombardirali ste Srbiju bombama s osiromašenim uranom.
Koliko će bombi s osiromašenim uranom biti bačeno na Irak i hoće li njegove posljedice biti gore od Černobila? I sve to u ime slobode i tuđih crijeva.
Poštedite nas, gospodine Rossin, vaše razočaranosti.