Nerijetko i oni krajnje neskloni Franji Tuđmanu znaju reći da je ipak, s obzirom na to koje je ljude Tuđman imao na raspolaganju, hrvatska država čak i dobro ispala. A jedan od ljudi koji su stvarali Hrvatsku, ne vodeći pritom nimalo računa o osobnim interesima, je i Ivica Mudrinić. Došao je početkom devedesetih godina iz Kanade, navodno na poticaj mitskog Gojka Šuška, i odjednom dobio visoke državne dužnosti. I golemi stan u bescijenje.

Ispredale su se priče da je sve to zahvaljujući čudesnim patentima koje je Mudrinić donio sa sobom iz bijelog svijeta. Hrvatska nije od tih tehnoloških postignuća imala nikakve koristi, ali naš čovjek iz dijaspore stekao je imidž velikog znalca na području komunikacija. Upravo zbog Tuđmanove opsesivne želje da poveže domovinsku i iseljenu Hrvatsku nastavio je uživati predsjednikovu potporu. Usprkos iznimnoj nepopularnosti u javnosti. Nakon ministra pomorstva, prometa i veza preuzeo je ravnanje HTV-om da bi se naposljetku skrasio na čelu HT-a gdje se i sada nalazi. Nije gazda Nijemac lud da se riješi takvog stručnjaka.

No, snalažljivi Mudrinić ima danas druge prioritete. Financirao je akciju »Dajmo da čuju« koju je pokrenulo Ministarstvo branitelja, a sponzorira i obljubljene Ivicu i Janicu Kostelić u čijem se društvu često slika. Istina, pokojnom Tuđmanu duguje svoj uspon u hrvatsku političko-gospodarsku elitu, međutim, Mudrinić ne živi od prošlosti u koju je, očito, strpao i Ankicu Tuđman.