Postoji crta koju danas u demokratski razvijenom svijetu neće preći niti jedan političar neovisno kojoj političkoj opciji pripada – poštivanje pravne države sa svim političko-pravnim bremenom koji taj pojam nosi. Pa čak i onda kada smatramo da je neka presuda nepravedna ili štetna

Istina, bilo je krugova, kao što sugerira Đapić, koji su se protivili priznanju Hrvatske i onih koji bi najrađe »kaznili« mladu državu što se oduprla njihovim »planovima«. Ali zaboga, živimo u 2003. godini kada je Hrvatska činjenica na svjetskoj političkoj karti i kada su ti »krugovi« daleko od stolova za kojima se istinski odlučuje. No, sve i da ta Đapićeva »urota« i dalje nekako funkcionira, činjenica je da su se zločini za vrijeme Domovinskog rata dogodili i da je na pravosuđu svake civilizirane zemlje da ih sankcionira, ne vodeći računa o etničkoj, vjerskoj i rasnoj pripadnosti počinitelja, kao ni o njihovim motivima.

HSP je prije dvije godine odlučio krenuti u »redizajn« stranke, tvrdeći da želi biti moderna, nešto konzervativnija stranka okrenuta budućnosti. Štoviše, u nastupu njegovih zastupnika i vodećih ljudi primjetno je osvježenje u tretiranju konkretnih političkih i inih problema. Slično se u posljednje dvije godine ponašao i Ivo Sanader, najavljujući novi HDZ, oslobođen utega prošlosti, koji je Hrvatsku u stanju odvesti u Europsku uniju. No, njihovo novo ruho dobrano je okrznuto odbijanjem da politički dugoročno zbroje dva i dva, prestajući se skrivati iza nacionalnih sentimenata.

Ako bi se u nekoga mogli ugledati bila bi to Doris Pack, konzervativka iz redova njemačkih demokršćana, koja je upravo kao članica izaslanstva Europskog parlamenta (EP) završila posjet Hrvatskoj. Predsjedavajuća izaslanstva EP za odnose sa zemljama jugoistočne Europe nikada nije štedila u svojim izjavama krugove oko Haškog suda, tvrdeći da bi trebali biti jasniji u razgraničenju agresora i žrtve za vrijeme Domovinskog rata, ali je uvijek bila nedvosmislena u poticanju funkcioniranja pravne države i neovisnosti sudstva. Za Doris Pack, primjerice, dobru poznavateljicu prilika u Hrvatskoj posljednjih desetak godina Domovinski rat nikada nije bio upitan, kao što nije bila ni upitna potreba da se kazni bilo koji ratni zločin, bez obzira tko ga je počinio.

Svoj stav europska je parlamentarka demonstrirala i komentirajući presudu riječkog Županijskog suda, naglašavajući pozitivnu opredijeljenost Hrvatske u suočavanju sa svojom prošlošću te potrebu da sudstvo nesmetano radi svoj posao. I u tome neće sukobiti, primjerice, s austrijskim socijaldemokratom Hannesom Swobodom, potpredsjednikom istog onog izaslanstva Europskog parlamenta na čijem je ona čelu. Eto, u tome je razlika između stranih konzervativaca i naših političara i stranaka koji bi samo željeli biti moderni konzervativci. Postoji, naime, crta koju danas u demokratski razvijenom svijetu neće preći niti jedan političar neovisno kojoj političkoj opciji pripada – poštivanje pravne države sa svim političko-pravnim bremenom koji taj pojam nosi. Pa čak i onda kada smatramo da je neka presuda nepravedna ili štetna. Sporovi se rješavaju u institucijama i točka. Sve ostalo je potkopavanje sustava, demagogija i manipulacija s dalekosežnim posljedicama.

Zato je potpuno u pravu predsjednik Hrvatske udruge sudaca Vladimir Gredelj koji je oštro prosvjedovao zbog reakcija (građanskih, političkih i odvjetničkih) na nepravomoćnu presudu riječkog Županijskog suda. »Krajnji je trenutak da oni čija je to dužnost sudbenoj vlasti konačno osiguraju uvjete za normalno funkcioniranje i zaštitu od neutemeljenih i zlonamjernih napada«, izričit je Gredelj. I da ne bude zabune, to se podjednako odnosi i na vlast i na opoziciju, sve političare, odvjetnike i javne djelatnike koji svojim utjecajem i moći mogu graditi suvremeni demokratski sustava a ne ga sustavno razgrađivati.