Saborska rasprava o ratu u Iraku ponukala me da upozorim kako je naslov ovako trebao glasiti jučer. Bila je tu riječ o HDZ-u koji tvrdi da iza njega stoji javnost, ista ona javnost koja još nije čula odgovor HDZ-a ni na jedno pitanje naše budućnosti! No namjere o hrvatskoj budućnosti Sanader je odlučno saopćio američkoj javnosti.

Suprotno, dakle, od svega što od reformiranog HDZ-a očekuju hrvatska javnost i civilizirani svijet. Riječju: bobu pop, a popu bob! Stoga je najviše hrabrosti na izjašnjavanju o Iraku trebalo za najkraću izjavu: "HDZ nema što dodati javno već iznesenom stavu"… U toj rečenici sabran je sav prezir HDZ-a prema parlamentarizmu. Da ironija bude potpuna, izrekao ju je Vladimir Šeks, HDZ-ov kandidat za predsjednika Sabora…

No HDZ još nije popio najgorču pilulu. Inteligentno smišljenu raspravu — svaki je parlamentarni klub dobio pet minuta — SDP je iskoristio izvrsno. Ponajprije, i najoporbenije su stranke — poput HB-a npr. — barem u principu morale podržati Vladu. Sam SDP strategiju je formulirao najjasnije: "Hrvatski je interes antiteroristička koalicija UN-a"! A onda je Račan iskoristio i prijedlog HSP-a za ponovnu raspravu na sljedećoj sjednici!

HDZ će za tu priliku ipak trebati pripremiti nešto više od prijedloga svojeg zastupnika Ćesića Rojsa, koji nije ostao na kritici američke strategije, nego je dao i prijedlog koji osim političke ima i nesumnjivu poslovnu težinu. General misli da bi za dobar novac Saddamovi sinovi oca ubili i sami, a da bi za koju milijardu to obavilo dvadesetak iskusnih hrvatskih momaka potpuno je siguran…