Premda su i generali dijelili taj optimizam, njihove izjave bile su kudikamo opreznije. Oni su naglašavali da će postavljeni ciljevi biti postignuti ako potencijalni saveznici u samom Iraku pruže otpor Saddamu, ako siloviti i iznenađujući udar strategijskim sredstvima na izabrane mete s do sada neviđenom preciznošću slomi kod neprijatelja volju za otporom, ako se otvore sve tri prijeko potrebne fronte za kopneni udar na Bagdad...

Naravno da su generali za svako od nabrojenih "ako" imali alternativu, jednu ili više njih, ali rezervna rješenja često su slabija od prvotnih nakana. Političari i generali suočili su se, na posljetku, s mnogim iznenađenjima. Fronte na sjeveru i zapadu nisu otvorene, oni koje je Saddam desecima godina ugnjetavao, ostali su neutralni s obzirom na ranija iskustva, psihološki udar nije proizveo planirane učinke. Ljudi su s ulica i iz svojih stanova promatrali spektakularno djelovanje po izabranim državnim i vojnim objektima koji su prethodno ispražnjeni, ali silinu toga udara nisu iskusili na vlastitoj koži, zbog čega je izostalo očekivano psihološko djelovanje.

Goleme snage koalicije iz relativno uske operativne osnovice (Kuvajt) ostale su jedina odlučujuća kopnena snaga za udar na Bagdad s juga. Trebalo je najprije savladati taj "tjesnac" i razviti se na iračkom prostoru. Učinjeno je to relativno brzo. Tada su ustrojene borbene napadne formacije u vidu brojnih, paralelnih napadnih kolona, za neke znamo da su bile duge čak 100 km. Ispred tih napadnih kolona kretale su se brze borbene i izviđačke jedinice te helikopteri za osiguranje napadnih kolona i uspostavljanje borbenog kontakta.

Na oko 80 kilometara daleko od Bagdada uspostavljeni su brojni borbeni kontakti i napadne kolone postupno su se razvijale u borbene poretke. Tog trenutka zamijetili smo borbene formacije koje se izražavaju u linijskom rasporedu tenkova, koje prate borbeni i drugi transporteri; pokret i borbu podržava uraganska vatra artiljerije, višecijevni bacači taktičkog zrakoplovstva, prijelaz rijeka osigurava najmodernija amfibijsko-pontonska tehnika, zbog toga se ne moraju osvajati mostovi itd. Naravno, takvo borbeno kretanje mnogo je sporije od kretanja napadnih kolona.

Zbog odsutnosti napadnih fronti sa sjevera i zapada, planirani zadatak moraju ostvariti snage koje napadaju s juga. Vjerojatno je da će 3. divizija SAD-a poslije osvajanja Karbala obuhvatiti Bagdad sa zapada, a 101. divizija prijeći će Tigris i obuhvatiti Bagdad s istoka. Udar sa sjevera vjerojatno će biti u danom trenutku zamijenjen velikim operativnim desantom na prilazima Bagdadu sa sjevera. Ipak, glavni udar na Bagdad treba očekivati s juga. Možda će se primijeniti djelovanja kojima će se pokušati izbjeći ulične borbe.

Već sam pisao o mogućim gerilskim djelovanjima. Ona trajno ne mogu postati neka ozbiljna prijetnja zbog niza razloga. Prvo, ipak je iračka vojska na niskom stupnju organiziranosti, oslonci gerile u iračkim uvjetima mogu biti samo gusto naseljena mjesta, a stanovništvo nije raspoloženo podržati gerilu do samouništenja (Basra). Drugo, vjerujem da će koalicija s obzirom na sigurno i značajno produženje rata dovesti nove snage za zaštitu i kontrolu pozadine glavnih snaga i za logističke potrebe.