Suglasnost je postignuta oko nesporne činjenice da »humanitarna pomoć u Irak mora stići brzo, što je moguće prije«, da za to valja izdvojiti dodatna sredstva. Sugovornici su imali apsolutno identičan pogled kako je u korijenu iračke humanitarne krize »dvadeset godina lošeg vladanja«.

Iz svega ovoga slijedi da je pomoć iračkom stanovništvu »vrlo značajna« za što je američka strana uložila 106 milijuna eura, a europska 21 milijun eura. Sugovornici su se pozvali na dobra iskustva koordinacije i kooperacije u obnovi Afganistana. Istina, EU i Japan su se pokazali najvećim donatorima rekonstrukcije ove zemlje, Amerikanci su svoje donacije limitirali na potrošene bombe, da bi se tek kasnije i nakon učestalih kritika partnera u obnovi, sjetili drugih obaveza. Nedavna donatorska konferencija za Afganistan stavila je na hrpu za ovu godinu impozantnih 1,58 milijardu eura.

Irak je novi izazov. »Pošaljimo pomoć što prije, jer se humanitarna situacija rapidno pogoršava«, apelirao je predsjednik Europske komisije Romano Prodi. Pomoć EU je odobrena rekordnom brzinom, pogotovo uzimajući u obzir usporavajuću birokratsku proceduru. Novac je odmah, po uhodanoj praksi, poslan na račune nevladinih organizacija, partnera EU u humanitarnim poslovima. Europskoj uniji se, naravno, neće svidjeti vijesti da se i na Srednjem Istoku, kao što su svjedočili u BiH ili Čečeniji na primjer, pomoć često distribuira na nepravičan način, krade se ili doslovno otima i najkasnije stigne onima kojima je namijenjena, ugroženim civilima, ali se nalazi po svim tržnicama prostora šireg susjedstva Iraka.

Predstavnici EU i SAD se nisu upuštali u osjetljivu temu poslijeratnog Iraka, EU intenzivno zagovara da u središtu organiziranja dugoročne političke i gospodarske obnove Iraka mora biti UN, dok su Amerikanci s najviših pozicija (državni tajnik Colin Powell) poručili da to za sada ne dolazi u obzir, da UN može dobiti izvjesnu marginalnu, nikako glavnu ulogu u poratnom Iraku. Ključna pozicija u obnovi pripada Amerikancima, uključujući i tvrtku »Halliburton« čiji je utjecajni član Upravnog odbora trenutno potpredsjednik SAD i kojoj je već obećan lavlji dio kolača iračke obnove. Europska se strana zgraža zbog ovakve prakse (ona je u EU kažnjiva), dok se u SAD već čuju prosvjedi, poglavito od manje uspješne konkurencije »Halliburtona« da baš nije u redu, čak ni u zemlji neograničenih mogućnosti za sve, stvarati dojam kako jedna firma profitira od činjenice da je tijesno povezana sa drugim čovjekom američke administracije. K tome, tvrtke savezničke Britanije već su obaviještene da za njih nema mjesta u ovom »biznisu stoljeća«.