WASHINGTON — U četvrtak se navršilo tek tjedan dana otkako su saveznici počeli svoje ratne igre u Iraku, a s ove su se strane oceana već pojavile dvije gotovo dijametralno suprotne ocjene intervencije. Strpljivi i pribrani tvrde da je situacija pod kontrolom, da je američka vojska, uz britansku pomoć, izvela najveći i najsnažniji prodor na bojnome polju još otkako je general Patton u Drugome svjetskom ratu zaprašio kroz Francusku sve do Rajne.

Istina je, najvjerojatnije, nešto drukčija od ponuđenih, pojednostavljenih pogleda na izuzetno složene događaje. "Velika slika", kako u Washingtonu zovu kompletni uvid u ratnu situaciju, nije dostupna ni medijima, ni umirovljenim generalima i inim stručnjacima koji trenutačno odrađuju zadaće televizijskih analitičara rata. Na posljetku, neke informacije, najvjerojatnije, nisu dostupne ni samim zapovjednicima CENTCOM-a. Primjerice, kako uistinu izgledaju vojni planovi Iračana? Jesu li akcije Fedajina izraz iračkoga bijesa zbog američke invazije na njihovu domovinu, ili se pak radi o posljednjim trzajima režima na umoru?

Umjesto odgovora, američki su mediji napravili inventuru prvoga tjedna rata u Iraku. Bombardiranje Bagdada, Mosula, Kirkuka, Tikrita i ostalih gradova ostavilo je mnoge simbole vladavine Saddama Husseina u ruševinama. Nedužni ljudi stradali su zbog ljudskih pogrešaka i tehnološke imperfekcije.

I na kraju, ali ništa manje važno, Četvrta mehanizirana pješadijska divizija američke vojske - a za nju kažu da je tehnološki najsofisticiranija postrojba na svijetu - tek se ima razmjestiti na iračka bojišta. U originalnim planovima, Četvrta divizija trebala je krenuti iz Turske i otvoriti sjevernu frontu prema Bagdadu, no taj je naum propao nakon što je Turska zatvorila vrata američkim trupama. Analitičari ističu da će o brzini razmještaja Četvrte divizije ovisiti i brzina uspjeha savezničke koalicije, pogotovu u Bagdadu. Kroz nekoliko tjedana, naime, Četvrta divizija će biti na položajima, novih 30.000 američkih vojnika osvježit će redove napadača.