Vjesnik: 28. 03. 2003.

Jesu li šefovi tajnih službi iz 1991. zataškali »gospićki slučaj«

Odvjetnik Anto Nobilo prozvao je Josipa Manolića zbog neprocesuiranja »gospićkog slučaja« / Manolić je u Rijeci svjedočio o zločinima, a Josip Perković je kazao da za njih nije znao / Sadašnji v. d. ravnatelja POA-e Franjo Turek bio je operativac SZUP-a u Gospiću, ali kaže da tada nije znao za zločine

ZAGREB, 27. ožujka – Završetak riječkog suđenja za ratni zločin u Gospiću otvorio je neka važna pitanja za političku scenu u Hrvatskoj.

Odvjetnik Anto Nobilo je, hvaleći zakonitost postupanja u riječkom suđenju, primijetio: »Vrh Republike Hrvatske je znao da se zločini čine, a ništa nije učinio da spriječi zločine i kazni zločince i to je početak Tuđmanove odgovornosti. Ovaj postupak je, iskazima svjedoka i materijalnim dokazima, u kaznenopravnom smislu dokazao da je šef civilne tajne službe, koja je trebala štititi hrvatski ustavni poredak, imao materijalne i personalne dokaze o zločincima i zločinima nad civilnim stanovništvom, a da nije nadležnom tužitelju podnio kaznenu prijavu niti je te dokaze dostavio tužiteljstvu«.

Kako su predsjednik Franjo Tuđman i tadašnji ministar obrane Gojko Šušak umrli, o njihovoj je eventualnoj kaznenoj odgovornosti danas, i na Haaškom sudu, izlišno razgovarati. Govoreći o zapovjednoj odgovornosti, Nobilo je apostrofirao »šefa civilne tajne službe«. To je, u vrijeme zločina počinjenih u Gospiću, bio Josip Manolić.

Svjedočeći na riječkom procesu, Manolić je kazao da je o spoznajama do kojih je došao iz Gospića izvijestio predsjednika Tuđmana, na sastanku na kojem su bili tadašnji pomoćnik ministra policije zadužen za kriminalističku policiju Smiljan Reljić, ministar obrane Gojko Šušak i pomoćnik ministra obrane zadužen za sigurnost (šef vojne sigurnosne službe, op. a.) Josip Perković. Manolić je ustvrdio da je Tuđman naredio pokojnom Šušku da MORH preuzme slučaj i da je ga je ovaj potom proslijedio Josipu Perkoviću.

Još je nekolicina svjedoka na riječkom suđenju ustvrdila da je Josip Perković bio upoznat s događajima u Gospiću.

U to je vrijeme, kao djelatnik vojne kontraobavještajne službe SIS, u Gospiću radio i Ivica Orešković, brat prvooptuženog Tihomira Oreškovića. Ivica Orešković nije pozvan na suđenje ni u svojstvu svjedoka.

Josip Perković, kojeg se danas smatra glavnim kreatorom kadrovskih križaljki u obavještajnoj zajednici, tek se na upozorenje sutkinje Ike Šarić da će biti priveden, odazvao pozivu na svjedočenje.

Perković je rekao da o ratnim zločinima u Gospiću nije imao spoznaja, te zanijekao Manolićeve i Reljićeve tvrdnje da je on imao zadatak riješiti taj slučaj, iako su svi sumnjivci nosili uniforme HV-a.

Zanimljivo je da odvjetnik Nobilo proziva baš Josipa Manolića za »znanje« a »nepoduzimanje«. Naime, upravo je prvooptuženi Tihomir Orešković u svojoj završnoj riječi proces u Rijeci ocijenio kao »Manolićevo djelo«. A i prosvjednici su, u ponedjeljak pred zgradom riječkog suda, skandirali: »Sudit ćemo Manoliću«.

Sam je Manolić pak, u suočenju s Oreškovićem u sudnici, rekao da je čekao »ovaj trenutak 10 godina«.

Sasvim je izvjesno da hrvatski sudovi neće ispitivati ni Manolićevu niti Perkovićevu odgovornost za neprocesuiranje »gospićkog slučaja«. Vrlo je vjerojatno da to neće učiniti ni Haaški sud. Međutim, ponašanje tajnih agenata u »gospićkom slučaju« sasvim sigurno ima veze s imenovanjem šefova tajnih službi, koje evo gotovo godinu dana od zadnjeg zakonskog roka nije obavljeno.

Premijer Račan, navodno, ni na posljednjem sastanku s predsjednikom Mesićem, na kome se razgovaralo o šefovima Obavještajne agencije (OA) i Protuobavještajne agencije (POA), nije prihvatio da šef OA-e bude Damir Lončarić, a šef POA-e Franjo Turek.

Ta kadrovska rješenja, prema nekim obavještajnim analitičarima, »gura« Predsjednikov specijalni savjetnik za nacionalnu sigurnost Željko Bagić. Na Bagića, navodno, velik utjecaj ima spomenuti Josip Perković, koji je u Rijeci rekao da nije imao spoznaja o ratnim zločinima u Gospiću.

Franjo Turek, sadašnji v. d. šefa POA-e, također je svjedočio u Rijeci, jer je u inkriminirano vrijeme 1991. kao djelatnik tadašnjeg SZUP-a bio poslan u Gospić na operativni rad.

Iako je jedan svjedok na suđenju kazao da ga je pritvorio Tihomir Orešković, a da ga je ispitivao i Franjo Turek, sadašnji v. d. šefa POA-e kazao je da nije imao spoznaja o ratnim zločinima i drugim nepravilnostima u Gospiću 1991.

U nestabilnoj sigurnosnoj situaciji – rat u Iraku, događaji u Srbiji, moguće nasilne reakcije na ishod suđenja u Rijeci – državni bi vrh žurno morao usuglasiti kadrovska rješenja za tajne službe, pazeći da prošlost ne ostane uteg u njihovu funkcioniranju.

Željko Peratović