Metodama, kojima smo svjedočili proteklih dana, ne brani se nacionalni interes nego isključivo ekonomski interes određenih skupina kojima ne odgovara pravna država koja funkcionira bez »daljinskih upravljača«. Pa bezočno iskorištavaju presude za ratne zločine kako bi pokazali da sucima ne treba vjerovati i da je sasvim u redu na cesti odlučivati o tome koje presude smiju biti izrečene, a koje ne smiju. Danas generalu Norcu, sutra nekom šverceru automobila, preksutra nekom tajkunu, korumpiranom političaru...

Kako da običan građanin bude optimist ako i dalje ne postoje granice ponašanja u javnosti koje se u uređenim društvima ne mogu nekažnjeno prelaziti. Kako biti optimist u društvu u kojem se demonstrativnih, morbidnih istupa pred kamerama ne libe čak ni oni koji se pozivaju na likove i djela srbijanskog političko-mafijaškog podzemlja. I to, navodno, baš u ime hrvatskih nacionalnih interesa, pravde i ponosa. Nemaju ti bukači, doduše, više masovnu mitingašku potporu. Međutim, za postavljanje podmuklih bombi i balvana na cesti - dakle stvaranja kaosa i nesigurnosti - dovoljno je samo par spretnih ruku koje ne žele uređenu pravnu državu jer im onemogućava da rade sve što im padne na pamet.

Hrvatsko je društvo ovih dana doživjelo vrlo ozbiljnu opomenu vezanu uz reakcije na presudu generalu Norcu i »gospićkoj skupini«. Zloguka napomena o doručku s Đinđićem i bibinjski borovi na cesti do krajnosti ogoljuju rezultate neučinkovitosti i neodlučnosti vlasti u hvatanju u koštac s mračnim mrežama. One se uspješno i plodonosno pletu u svakom ratu i svakom društvenom prevratu. Nije to mogla izbjeći ni Hrvatska, ali se pet godina nakon rata, na trećesiječanjskim izborima, birala vlast od koje se očekivalo da će se temeljitije uhvatiti u koštac s tim ljudima i njihovim podzemnim organizacijama koje društvu onemogućavaju zdrav razvoj. No, ona to nije učinila.

Da su u pravu, svjedoči i notorna činjenica da se iza brave nije našao još ni jedan od tajkuna zbog kojih je tisuće ljudi završilo u bijedi nezaposlenosti ili rade na crno, a ni bombašima još nitko nije uspio stati na kraj. Svima znani veliki tajkuni i medijski razvikani bombaški pothvati samo su svima vidljiv vrh sante problema na koju se Hrvatska nasukala.

Talijani su svojedobno snimili dobru televizijsku seriju o mafiji nazvanu »Hobotnica«. Hobotnica je, uistinu, izvrsna usporedba za mafiju i njezine krake koji se uvlače u sve važne pore društva. Od vrha koji operira po otmjenim društvenim i političkim salonima do cestovnih bombaša i ubojica koji obavljaju najprljaviji dio posla. Zato se s njom i tako teško boriti. Međutim, to i jest posao vlasti. Jer dok je mafijaška hobotnica čvrsto priljubljena uz važne društvene točke, obični građani nemaju nikakve šanse za pristojan život.

Zato je u IRI-jevoj anketi čak 68 posto ispitanika izjavilo da stvari u Hrvatskoj idu u lošem smjeru. I ići će sve dok hrvatska hobotnica bude tako jaka, sve dok svoje interese bude nekažnjeno zamatala i u celofan nacionalnog interesa. Iako je svima jasno da se metodama kojima smo svjedočili proteklih dana ne brani nikakav nacionalni interes nego isključivo ekonomski interes određenih skupina kojima ne odgovara pravna država koja funkcionira bez »daljinskih upravljača«. Pa bezočno iskorištavaju presude za ratne zločine kako bi pokazali da sucima ne treba vjerovati i da je sasvim u redu na cesti odlučivati o tome koje presude smiju biti izrečene, a koje ne smiju. Danas generalu Norcu, sutra nekom šverceru automobila, preksutra nekom tajkunu, korumpiranom političaru...