- Odlučujući o tome kako se odnositi prema ratu u Iraku, hrvatska Vlada imala je malo manevarskog prostora. Odluke su bile motivirane željom da se zadrže dobri odnosi i sa SAD-om i s EU-om.

- Mislim da jest i da se iskazani stavovi u značajnoj mjeri poklapaju s raspoloženjem hrvatske javnosti u odnosu na rat u Iraku. Ne treba precjenjivati naše značenje i mogućnosti za eventualno sudjelovanje u ovom ratu. Toga je vjerojatno svjestani i SAD, pa ne treba očekivati nikakve kaznene mjere. No, sigurno je da u odnosima sa SAD-om nećemo imati poziciju kao one zemlje koje su otvoreno podržale rat u Iraku i tamo, poput Poljske, uputile svoje vojnike.

- Američki napad na Irak pokrenut je u svrhu ostvarivanja više ciljeva. SAD je oduvijek odlučnom akcijom nastojao otkloniti prijetnju čim bi je prepoznao. Za razliku od njega, europske su države rijetko imale potrebnu snagu da to učine i povijest ih je predodredila za traženje načina za upravljanje problemima, a ne za njihovo konačno rješavanje. Sjetimo se samo odnosa europskih država prema ratu u Hrvatskoj i BiH. SAD je u Iraku prepoznalao prijetnju i problem, i želi ga riješiti. To će SAD-u otvoriti mogućnosti ne samo da koristi iračku naftu nego i da u Iraku uspostavi dugogodišnji protektorat, gdje bi bez ikakvih ograničenja mogao stacionirati velike vojne snage. Budući da Irak ima važnu geostratešku poziciju, na taj način bi se mogle kontrolirati okolne arapske zemlje, ali i pomoći Izraelu u rješavanju njegova sigurnosnog problema.

- Ako SAD u planiranom vremenu završi vojne operacije i ako ne bude puno civilnih žrtava, stvorit će se povoljniji uvjeti za obnovu i stabiliziranje Iraka. U tom slučaju stanje u regiji bi se stabiliziralo. To bi omogućilo i brže rješavanje palestinskog pitanja i zaustavljanje novih valova terorizma. U protivnom, ako se rat produži i ako bude puno žrtava, moguće je jačanje arapske solidarnosti i prelijevanje sukoba izvan granica Iraka. To bi imalo implikacije na međunarodnu sigurnost i dovelo bi do još veće nestabilnosti na Bliskom istoku. Moglo bi se očekivati i narastanje opasnosti od globalnog terorizma.

- U ovom ratu, obje strane su riješene da idu do kraja. Pod pretpostavkom da će saveznici pobijediti, Irak očekuje dugogodišnji protektorat. Vjerovatno će SAD, kao u slučaju Kosova, naknadno ishodovati rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a koja će sankcionirati novo stanje i omogućiti obnovu i izgradnju demokratskog Iraka. Članice Vijeća sigurnosti UN-a bi mogle pristati na taj kompromis, jer su zainteresirane za sudjelovanje u obnovi Iraka. Razlog za to može biti i iskustvo te infrastruktura koju imaju UN u obnovi ratom poharanih zemalja. U obnovi i stabiliziranju Iraka treba očekivati velike probleme. Oni su vezani za reguliranje odnosa između šiita i sunita te Kurda, nepostojanje demokratske tradicije i institucija, sprječavanje narastanja organiziranoga kriminala, različite vanjske interese usmjerene prema Iraku.

- UN se nalazi u ozbiljnoj krizi jer ne pronalazi učinkovite odgovore na izazove svjetske politike. Iskustva s Balkana, gdje je SAD morao preuzeti vodeću ulogu da bi se zaustavili ratovi i stabiliziralo stanje, pripomogla su da SAD djeluje sve više samostalno izvan okvira UN-a. Rat u Iraku to najbolje pokazuje. Danas se članice Vijeća sigurnosti mogu samo verbalno suprotstaviti SAD-u, ali ne mogu učiniti ništa da bi ih prisilili na drukčije ponašanje i kompromis. Budućnost UN-a ovisit će o njegovoj transformaciji u cilju učinkovitije borbe protiv širenja oružja za masovno uništavanje i globalnog terorizma, što SAD smatra najvažnijim prijetnjama međunarodnoj i vlastitoj sigurnosti.

Tomislav KLAUŠKI